Dolazak u zagrebačku Močvaru latvijskih pagan folkera Skyforger od same je najave bio popraćen raznoraznim prigovorima zlih jezika. Pod veoma su čudnim okolnostima prije nekih mjesec dana otkazana dva domaća benda koji su trebali nastupiti kao predgrupe Latvijcima.
Riječ je o bendovima Stribog i Slavogorje, a podbadanja oko njihovog koketiranja s ne baš tako prihvatljivim ideologijama na kraju su kulminirala time da su oba benda dobili trajnu zabranu nastupa u Močvari.
Nove se predgrupe dugo vremena nisu znale, te je bilo upitno i da li će ih uopće biti. Na kraju je organizator prije dvadesetak dana objavio da su nove predgrupe Mađari Echo Of Dalriada i njihovi sunarodnjaci Turulver. Očito je da su oba benda uspjela proći ispit politički korektnoga.
No, komplikacije tu ne prestaju, jer se nekoliko sati prije samog koncerta saznalo da predgrupa ipak neće biti. Ta je vijest snuždila ionako malobrojnu populaciju koja je odlučila pohoditi ovaj event, a slušaonu DJ-eva Pagana i Khorza koja je publiku trebala zagrijati, većina je ljudi provela stojeći u nekom mračnom kutu i povremeno tapkajući nogom u ritmu glazbe izabrane za tu prigodu.
Točno u ponoć na stage stupaju Skyforger. U nekoliko je minuta prolaz do prvih redova postao potpuno zakrčen i ne baš tako brojna publika se ipak oslobodila sramežljivosti i Latvijcima upriličila solidnu potporu.
Skyforger se nije dao smesti malobrojnom publikom i njihov je nastup održan vrhunski, kao da sviraju pred cijelim stadionom, a ne pred dvjestotinjak ljudi, koliko ih je u najboljem slučaju moglo biti u Močvari.
Uvodna pjesma, “Latvian Riflemen“, s istoimenoga albuma, dobro je prodrmala pomalo uspavanu publiku. Pjesme koje su se zaredale: “Kad Usins Jaj“, “Senču Ozols“, “Naves Sala“, “Colonel Briedis” i “Warlord Of The Night Sky” zagrijale su atmosferu, a potpuni je delirij nastao kada su odsvirali jedan od svojih najvećih hitova: “Migla Migla, Rasa Rasa“. Nakon njih slijede još “Tumsa un Sala“, jedna od meni dražih pjesama s “Thunderforgea”, “Zviegtin’ Zviedza Kara Zirgi“, i za kraj “Ligo“.
Činilo se da je nastup koji je trajao oko sat i pol proletio u sekundi, a zvukovi žestokih riffova i vokala, pomješanih s tradicionalnim latvijskim instrumentima u izvedbi simpatičnog Kasparsa Barbalsa još su me jednom podsjetili zašto toliko volim taj band. Jedini je prigovor koji imam u vezi njihovog nastupa nedostatak pjesama sa “Zobene Dziesme”, ali to je već cjepidlačenje.
Nakon svirke publika je ponovno upala u letargiju, a podij je opet zjapio prazan, što je uistinu šteta jer su DJ-i dobro napravili zadaću sa svojom selekcijom najreprezentativnijih uradaka folk metala. Misao koja mi pada na pamet je da folk-black slušaonicu zbog takvog lošeg odaziva vjerojatno nećemo skoro imati prilike doživjeti u Močvari, što je uistinu šteta.
U svakom slučaju, iako je bend svoj dio posla odradio vrhunski, ovaj je koncert donekle ostao ispod mojih očekivanja. Iako to možda žarko želimo, mislim da još uvijek nismo dobro tržište za ovakav glazbeni pravac.
Kao još jedan veliki plus moram istaknuti pult s merchendiseom koji je bio nakrcan različitim izdanjima koja se u Hrvatskoj inače ne mogu nabaviti nigdje, a čija je cijena bila nadasve prihvatljiva.
Sve u svemu, ovaj je event bio jedno pozitivno iskustvo, no s obzirom na nisku cijenu ulaznice, odaziv je mogao biti mnogo bolji.
