The Jon Spencer Blues Explosion
Ako se pitate što se dogodilo na koncertu The Jon Spencer Blues Explosiona prošle srijede u zagrebačkoj Močvari, odgovor se nalazi već u samom imenu benda – dogodila se detonacija moćne muzičke bombe koja je prouzrokovala eksploziju u zvučnim membranama svih prisutnih.
Moglo bi se kazati i da su JSBX ovaj put došli u Zagreb promovirati novi album “Freedom Tower – No Wave Dance Party 2015” ali takva izjava bi bila jako pogrešna jer ovo je bilo sve a ne samo jedan klasičan promotivni koncert. Jest, na koncertu su se pjesme s novog albuma miješale sa starim uspješnicama, ali to se odvijalo takvom frenetičnom brzinom da ih je gotovo bilo nemoguće razlikovati.
JSBX su čest gost Hrvatske. Ovdje nastupaju gotovo svake godine. Gledao sam ih prije nekoliko godina u Tvornici, kad je večer gotovo uništio nekakav užasan lik koji je nastupio kao predgrupa. JSBX, kao pravi majstori zanata, su poslije spasili stvar. Gledao sam ih prije dvije godine također na ovom mjestu, ali u većem obližnjem prostoru, Pogonu Jedinstvo gdje je pozornica bila velika, a prije njih je nastupila dobra, prava predgrupa i cijela večer je imala pečat pravog rock spektakla. 
Ali ovaj koncert, održan na maloj pozornici Močvare, bio je jedan od najprisnijih susreta da domaćom publikom. Barijera između benda i publike gotovo nije postojala. Spencer je prisutne doslovno mogao poprskati znojem koji mu se cijedio niz kosu dok je prašio svoj divlji set. U najboljoj maniri jednog Wilka Johnsona brzo se kretao po pozornici. Vrat njegove izolir trakom oblijepljene gitare stršao je svega nekoliko centimetara iznad glava prvih redova. Konstantno je ponavljao ono famozno “Ladies and Gentelmen – Blues Explosion!“, u pojedinim trenucima stavljajući mikrofon doboko u usta kako bi proizveo jedan poseban, zamagljeni vokalni efekt. Prašio je kroz “Black Mold”, “Tales of Old New York”… Na pozornici se kretao i zvučao kao kombinacija Hendrixa i Elvisa.
Jedna izvedba JSBX-a u prosjeku je trajala dvije minute. Stoga, kad su se nakon sat vremena povukli s pozornice to nije bilo shvaćeno kao preuranjeni bijeg, već kao normalan odlazak nakon pošteno odrađene gaže s preko dvadeset odsviranih pjesama. Naravno, bend se ponovno vratio na bis. Ne smije se zanemariti ni doprinos najstaloženijeg člana ovog trija, gitarista Judaha Bauera, koji je mirno slagao svoje dionice dok je Spencer klečao i divljao po pozornici, a Russell Simins nemilosrdno udarao po elementarnom setu svojih bubnjeva.
Individualna imena ovih glazbenika na njihovom koncertu kao da gube značaj i trio se pretvara u jedan stroj koji se savršeno razumije i zna sve prijelaze, promjene ritmova, promjene dinamike i izmjene pjesama. Nigdje na pozornici, naime, nisam vidio set-listu, a sve je opet funkcioniralo.
The Jon Spencer Blues Explosion su nam i ovaj put isporučili poštenu dozu onog njihovog čarobnog amalgmana rocka, popa, bluesa, funka i svega ostalog što su čuli na njujorškim ulicama. Intenzivnošću svojeg nastupa oni su, da parafraziram jednog pisca, “cijepali zaleđeno more u nama“. S njihovog nastupa se izađe bitno prodrman i drukčiji. Ladies and gentelmen, to su bili Blues Explosion!
