Nedjelja, predzadnji dan jubilarnog, desetog N.O. Jazz festivala donijela nam je gostovanje već nam poznatih Six Organs of Admittance. Sastav kojeg predvodi kalifornijski glazbenik Ben Chasny dolazi nam drugi put, nakon godinu i pol dana, predstaviti svoj novi album “Luminous Night”.
Koncert je otvorio Ben otpjevavši sam dvije skladbe uz pratnju gitare. I jako je lijepo, pod prigušenim i plavim svjetlima, uveo posjetitelje velike dvorane &TD-a u jednu divnu večer.
Dvije osjećajne balade, u kojima je odmah pokazao kako, iako mu je glazba dosta ritmična, nije opterećen formom, već ponekad, kada ga ponese osjećaj, pobjegne i u nešto slobodnije vode, te jaku osjećajnost i utjecaj folk glazbe na njegovo stvaralaštvo.
Dodamo li tome i sjajan zvuk gitare koji ispuni cijelu dvoranu, tako da nikad ne bismo rekli da je samo jedan glazbenik na pozornici, dobivamo jedan jedinstven doživljaj.
A, onda se Benu na trećoj skladbi pridružio i ostatak benda. Tri gitare i bubanj počele su skladno svirati i stvarati atmosferu. U početku dosta lagano, nježno i osjećajno, uz pratnju bubnja koji je imao više funkciju zvečke ili igračke nego ritmičnog instrumenta, tri gitare stvarale su atmosferu i malo po malo šarmirale čitavu dvoranu. I tako su se redale, skladba za skladbom, a publika je u opuštenoj atmosferi uživala. Lijepo, lagano, nježno… baš za nedjelju uvečer.
Potom su počele i malo žešće skladbe, no sve je to još uvijek nekako ostalo u onoj nježnoj košulji iako se mora priznati da eksperimenti Six Organsa s distorzijama i različitim efektima na gitarama daju jedinstven zvuk kojeg treba doživjeti. 
Također je fascinantna i ideja da, kada žele postići maksimalnu energiju u pjesmi, neki članovi benda iskoče iz okvira ritma, te sviraju potpuno improvizirajući u slobodnoj maniri, dok se drugi članovi zadrže u ritmu na jednostavnim i bazičnim dionicama. Potom dižu atmosferu do usijanja, dok ne izmame uzvike oduševljenja iz publike, prije nego se vrate u formu zadane pjesme. Jednostavne sjajno.
A kraj, koji su uspjeli odsvirati u svojoj zadnjoj pjesmi, gdje je posljednje podizanje atmosfere trajalo oko pet minuta i zvuk koji su postigli i postizali, u improvizacijama tri gitare jedne preko drugih, dok u pozadini bubnjar svira bravurozni solo jednostavno nije moguće opisati, trebalo je to doživjeti.
I, naravno, zagrebačka publika je ostala oduševljena. I svojim pljeskom pozvali su muzičare na bis. Bend se vratio na pozornicu, a onda nam je Ben Chasny iskreno priznao da oni znaju samo još jednu pjesmu i da je iz istog tonaliteta kao i sve pjesme dosad.
I, možda je to ono što bih im zamjerio. Naime, da sam bio potpuno odmoran i napaljen na izlaz i na koncertni doživljaj, vjerojatno bih i bez Benove pomoći primijetio da su sve pjesme iz istog tonaliteta, kao i to da Six Organs na momente zazvuče dosadno.
No, kako je bila nedjelja, jedna lijena nedjelja koja se sat za satom polako kotrljala, tako su mi zvuk i atmosfera koju su stvorili Six Organs jednostavno apsolutno odgovarali. A mislim da se slično osjećala i zagrebačka publika, koja je bend pozdravila velikim ovacijama.
foto: Matej Grgić
