Sedma Hartera – dobar (3)

Ako je suditi po numerološkom predznaku onda je sedmoj Harteri – riječkom festivalskom adutu održanom prošlog vikenda (14.,15. i 16. srpnja) – Merkur bio u Jupiteru.

Naime, sedmica je bila satkana odličnim line-upom kada govorimo o stranim gostima Hartere, dok je domaća ponuda bila uobičajenog i provjerenog hrvatskog menija (još je samo nedostajala sveprisutna i neizbježna Dubioza kolektiv).

Nažalost, propustivši zanimljiv nulti festivalski dan, u petak smo uskočili na electro partijanu Amerikanaca Hercules and Love Affair gdje su pod beatovima nedavno objavljenog (uvjetno rečeno) albuma “Blve Songs” glave i oznojena, preplanula tjelesa svijetlila jarkim fosforescentnim bojama, ponesena uspješnicama iz doista kratkog, ali zaraznog dvodijelnog opusa ovog house kolektiva.

No, zanimljiviji od Herkula iz ‘Merike bili su, nek prosti fanovlje, momci iz Grča na pozornici MTV-a, koja, usput budi rečeno, kao nijedna druga nije imala (očit) napis istaknut da bi se znalo gdje se nalazi, pa je bauljanje bila jedna od ključnih riječi festivala. Grč – na domaćem terenu, veterani Hartere potvrdili su svoj status jednog od najuzbudljivijih domaćih underground imena.

Pomalo neobičan potez u slaganju rasporeda bili su Električni orgazam koji su preuzeli pozornicu od Grča i po kratkom postupku raspojasali prisutne, a čime drugim negoli ultimativnim hitom “Igra rokenrol cela Jugoslavija”. Predivno je bilo čuti i vidjeti u prolazu kako je stara tvornica papira i danas dobre mjuze bila ponovno sjecište putova doista muzikofila i neopterećenih (mladih) ljudi iz cijele regije… Uslijedilo je cjelonoćno partijanje uz nekoliko blackouta među maloprisutnima, a uz gospodina Dundova dočekala se nimalo svježa zora.

Sparan, kao i na Exitu, a i na The Poguesima, bio je dan petak, započet s tetom Idom i Lollobrigidom koje se moglo vidjeti u ‘minglanju’ među floorovima i svetištima, nakon klasično veselog i friendly-to-and-for-all repertoara, doduše, kao i s ostalima – prekratkog.

Možda je malo apsurdan ‘rok trajanja’ glazbenika na Harteri, s obzirom na opuštene i ‘ufurane’ posjetitelje kojima i nije bilo dosta hopsati, čagati, cupkati, glavom mlatiti ili glasnice trošiti tek jedan školski sat. Dok je mala Idica skakutala u vječno jarkim kombinacijama na stageu glavnom – sponzora Tuborga*, nešto dalje u odajama MTV-a paralelno je nastupio trojac Sane i to ne baš impresivno. Možda da pričekamo kakvu novotariju Drito Konja?

Opet, mnogi se neće složiti, no poslastica petka bili su Demirel i Tomfa sa svojim kravatama i festivalskim zicerima u kojima pjevaju o gradu na četiri rijeke, drotovima i snifanju glua i to sve u svrhu poganja koje je bilo na rubu da bude doista kvalitetno. Nažalost, poganje je spriječio kraj koji je došao i nabrijane šminkerice u japankama koje su se nabile u prve redove i očekivale kakove sonatice ili kanconice za Lisinski.

Naše je hodočašće tvorničkim kompleksom nad Rječinom završilo na flooru Red Bull Music Academya gdje je ploče zavrtio i prste isparao Rupert Parkes – Photek. Drum’n’bass upotpunjen odličnom stiliziranom instalacijom trajao je, ponovno – prekratko.

Zanimljivim i vrlo žanrovski orijentiranim line-upom, Hartera je potvrdila status svetišta dobre elektronike. No, privukavši relativno malo posjetitelja nije uspjela odnijeti festivalske lovorike, a tome su dodatno pridonijeli organizacijski propusti. Naime, manje je nesporazume i ranije spomenuta bauljanja (inače vrlo ambijentalnim i odlično razvedenim) festivalskim prostorom potenciralo nepostojanje festivalskih flyera ili bilo kakvog materijalnog oblika na kojem bi bio istaknut festivalski program. Osjećaj dezorijentacije, pak, na trenutke je stvaralo neisticanje imena pojedinih pozornica na odgovarajućim ulazima. No, Hartera i dalje zadržava prefikse ležernog i spontanog festivala čiji karakter kreiraju njegovi hodočasnici.

*Tuborg pivo točilo se unaprijed i serviralo ishlapljelo uz zamjenu za bonove koji, kad biste ih kupili, dan kasnije nisu vrijedili (logično?)