Prošlog petka smo u zagrebačkoj Močvari svjedočili još jednoj legendarnoj svirci Goribora. Tog dana su se u gradu održavale još dvije svirke, preciznije Kawasaki 3p u Tvornici i Pozdrav Azri u Boogaloou. Nekako sumnjam da je Kawasaki preoteo Goriboru dio publike jer su žanrovski skroz različiti od njih, dok je solidna mogućnost da je dio populacije ipak otišao na provjerene Azrine hitove.
Kako god, na kraju je Močvaru ispunila jedna poprilično velika brojka gorljivih fanova, a o tome jesu li se prevarili ili ne je vrlo diskutabilno razglabati, znam samo da je malo gdje tog dana moglo biti tako dobro kao što je bilo u Močvari.
Kao predgrupa (oko 21:30) je nastupio bend Mlijeko iz Dugog Sela, jedan od najpotencijalnijih hrvatskih mladih bendova. Za svaku pohvalu je podrška koju Goribor inače iskazuje mladim bendovima, stoga nije bilo čudno što su i ovoga puta publici odlučili predstaviti jedno novo mlado ime.
Mlijeko definitivno nije razočaralo, mada su u početku imali tehničkih problema, a pomalo i problema s tremom što se ponajviše očitovalo po statičnosti na bini. U pola sata svirke odsvirali su neke od stvari (”Govedo”, ‘‘Komunista”, ”Države”, “Sjednica“, ”Glave”), a kao zadnju pjesmu su odsvirali “Mi plačemo iza tamnih naočara“, legendarnog i već gotovo pomalo zaboravljenog niškog benda Dobri Isak. Ovaj energični post-punk trio nam ukazuje da bi uz puno rada mogli postati jedni od nosioca domaće alternativne scene.
Moram napomenuti da su počele prijave za 14. Art&Music festival koji će se na proljeće održati u Puli te da su se organizatori ponovno odlučili vratiti na stari sistem biranja bendova (putem natječaja), stoga ide preporuka svim mladim bendovima da se malo raspitaju po netu i prijave se za natječaj.
Konačno mislim da bi festival mogao imati domaće bendove koji su dostojni biti konkurencija Bg-bendovima, i ako će biti izabrani, Mlijeko je tu definitivno jedan od ozbiljnijih kandidata, a tu su još i riječke Larve, zatim zagrebački Revolts i Hemendex, dubrovački Embassy 516, nova zanimljiva imena na domaćoj sceni.
Mlijeko je napravilo solidan uvod za Goribor koji je počeo oko 22:15. Ovoga puta nisu počeli sa “Gradovi se lome“, već “Vožnjicom” koju smo mogli čuti i na njihovoj nedavnoj svirci u Beogradu. Novost vezana uz bend je da su u odnosu na koncert u Purgeraju koji su imali u 6. mjesecu (tada su predstavili novog bubnjara Miloša Vojvodića), opet uveli drugog gitaristu (Miroslav Užarević) koji po potrebi svira bas.
Nakon prošlogodišnjeg otkazivanja koncerta Goribora u Aquariusu, fanovi pribojavali su se što će biti s omiljenim im bendom, no Miloš i Uža su se definitivno pokazali kao članovi dostojni sviranja u Goriboru. Važna činjenica za bend je što njih dvojica žive u Nišu, a tamo već nekoliko godina živi i prvi gitarist Pity, tako da su sada svi osim pjevača St.-a smješteni u istom gradu i uvelike su im olakšane mogućnosti daljnjeg vježbanja i usviravanja novih stvari.
Nakon “Vožnjice” su uslijedile “Ko sam“, “Sjajne niti“, te “Početka“, odličnu stvar koju smo mogli čuti na njihovom prvom nastupu u KSET-u. To je definitivno bilo iznenađenje za publiku koja je inače već navikla da će na njihovim svirkama svaki puta pogledati drugačiji, a jednako zanimljiv koncert.
Zanimljivo je bilo i u nastavku, a novo iznenađenje je bilo kad je Uža uzeo u ruke bas na “Bez” i “Čujem bluz“, dok više nije iznenađenje gostovanje Busha, sada već stalnog gosta na Zg-koncertima. On je kao i uvijek donio još jednu dodatnu dimenziju.
Vrhunac večeri je bilo na “Dalajlama me se sećaš“, a gotovo jednaka ludnica je bila prilikom izvođenja dvije nove stvari “Uzalud se budiš” i “Moje misli“, koje kao i “Dalajlama” cijelo vrijeme pumpaju atmosferu i tjeraju publiku u euforični trans. U publici su bili rijetki oni koji su poznavali tekst od tih dviju stvari, no nisu mogli ne reagirati na tako fenomenalne pjesme.
Negdje sredinom koncerta smo čuli “Rolamo” i “Voli me“, koje publika već zna s prvog albuma, a za bis su svirali “St. bluz“, još jednu provjerenu stvar s prvog albuma, i “Ljubavi moja“, stvar koja će biti na novom albumu i koja je idealna za odjavu s koncerta.
Cijeli bend je tijekom cijelog koncerta bio na nivou koji je vrijedan divljenja. Jednostavno se ne može ne primijetiti izraz zadovoljstva i iskrenih emocija dok sviraju/pjevaju.
Publika je kao i uvijek bila prezadovoljna svirkom, iako je bilo trenutaka kada je mlako odreagirala na pojedine pjesme. Valjda je to zato što možda malo slabije znaju pojedine stvari, no već je jasno da kod Goribora nema kalkuliranja, ne postoji ‘best of’ lista, te ćemo svakom novom svirkom čuti i nekoliko novih stvari. Nemojte se iznenaditi ako čujete i stare stvari kao što su “Lepota”, “Čestice” ili “Više se ne bojim”.
foto: Tea Režek
