Nisam bio u KSET-u prije dvije godine kada su Supersuckersi održali svoj drugi nastup pred zagrebačkom publikom, stoga ovu srijedu nisam želio ponoviti taj propust. Dolazim pred KSET gdje sam zatekao ogromnu gužvu pred redom za blagajnu.
Kako je i prije dvije godine nastup ovih divljih rockera bio rasprodan, ni ovoga puta se nije očekivalo ništa manje, i premda je ulaznica u pretprodaji iznosila 65 Kn, imao sam dojam da ljudi u Zagrebu toliko vole Supersuckerse i da bi vjerojatno dali i puno više novaca ne bi li ih vidjeli.
Supersuckersi dolaze iz Seattlea, i nisu samo odličan svirački bend. Oni su bend čiji nastupi bivaju upakirani u jedan veliki performans u kojem bubnjar baca palice u zrak, gitaristi sinkronizirano dižu gitare…
Zanimljivo je bilo kolika je bila razlika između najmlađih i najstarijih posjetitelja te večeri. Bilo je tu nekoliko 18-godišnjaka, a bilo je i starih rockera od preko 50 i kusur godina.
Nastup je počeo točno u 22 h, s trojcem Eddie Spaghetti (vokal, bas), Ron Heathman (gitara, back vokal), Dan Bolton (gitara, back vokal) u liniji, dok je u pozadini stajao fenomenalni bubnjar Scott Churilla.
Svirka u KSET-u je ujedno bila i prilika da promoviraju svoj posljednji album “Get It Together”. Koncert je bio podijeljen na tri dijela.
Prvi dio (pola sata) je bio garage zagrijavanje i ispitivanje pulsa kod publike. Sviraju redom “Rock’n’Roll Records“, “Rock Your Ass“, “Paid“, “Luck“, “Bad, Bad, Bad“, “Anything Else“, “When I Go, I’m Gone“, “Mudhead“.
Drugi dio je bio u nešto mekšoj (akustičnoj) varijanti u kojoj se bend fokusirao na rockabilly, blues i country stvari. Došlo je i do zamjene instrumenata na način da je gitarist Dan Bolton preuzeo bas, dok je Eddie Spaghetti uzeo u ruke akustičnu gitaru.
Bila je to vrlo zanimljiva transformacija te znak da Supersuckersi nisu orijentirani isključivo na jedan žanr. I Eddie konačno sve više stupa u kontakt s publikom koja ih oduševljeno prati tijekom nastupa, a bilo ih je nekoliko koji su znali cjelokupan repertoar, od “Good Livin“, “Dead In The Water“, “Roamin’ ‘Round“, pa do “Roadworn And Weary“, “Doublewide“, “Killer Weed“, “Non Addictive Marijuna” i “Marie” koja je obilježila kraj drugog seta.
Zadnji, treći dio je bila potpuna demonstracija punokrvnog garage rocka, i upravo taj dio je potvrdio one priče o Supersuckersima kao o najboljem rock’n’roll bendu na svijetu.
Upravo na tom zadnjem dijelu se i publika potpuno otkačila, te radila poganje karakteristično za garage koncerte u KSET-u. Tu su odsvirali “Supersucker Drive By Blues“, “Hot Rod Rally“, “Coattail Rider“, “Pretty Fucked Up“, te za kraj “Goodbye“.
Zaista sam mislio da su priče o nastupu prije dvije godine malo preuveličane, ali preočito je da su Supersuckersi doista jedan jako kvalitetan bend koji će vas natjerati da ih dođete vidjeti i sljedeći puta.
I tako, iz priče u priču, iz svirke u svirku, o njima se proširila priča kao o najboljem rock’n’roll bendu na svijetu. Meni svejedno nisu najbolji. Dirtbombsi i njihov nastup u KSET-u prije nepune četiri godine će se teško ponoviti.
