Glavna zvijezda prve večeri 4. Zagreb Jazz Festivala bio je Roy Haynes, čiji je nastup uslijedio nakon odličnog otvaranja festivala s Matija Dedić Triom. Ovog bubnjara ne treba posebno predstavljati, vjerojatno se radi o jednom od najvećih živućih bubnjara, za koga kažu da je lakše nabrojati s kim nije svirao nego s kim sve jest.
No on se sam voli okruživati mlađim glazbenicima jer, kako sam kaže u svojoj 84. godini, glazbenika njegove generacije više nema mnogo. A ustvari se radi o prenošenju iskustava jednog velikana svjetske jazz scene na mlade i talentirane muzičare, koji to iskustvo mogu uzeti kao jednu odskočnu dasku u svojim daljnjim karijerama.
Prije samog koncerta, morao bih se osvrnuti na par organizacijskih detalja. 4. Zagreb Jazz Festival bio je rasprodan prvu večer. 
Osim rasprodanih ulaznica (koje imaju numerirana mjesta), podijeljeno je i dosta press-akreditacija, jer je organizatorima očito važno da festival odjekne u medijima. Također je podijeljeno i dosta pozivnica prijateljima festivala koji su, pretpostavljam, svojim djelovanjem pomogli organizaciji i realizaciji festivala.
Pozivnice i press-akreditacije, naravno, nisu numerirane i onda dolazimo do situacije da ili ljudi koji su prijatelji, koji su pomagali bilo vremenom, bilo novcem, bilo radom sjede na podovima, bas-zvučnicima, stepenicama i sl.
S druge strane, nije da je cijenjeni novinar Ante Batinović osvjetlao obraz novinara kada je usred nastupa Matije Dedića širom otvorio vrata dvorane kako bi se u pozadini njegove reportaže vidjela i dvorana. Nije mu smetala glazba iz dvorane (koja je slučajno baš u tom trenutku imala piano-dionicu), a zasigurno je pretpostavio da ni glazbenicima ne smeta njegova reportaža, koja ih je na momente nadglasavala, kao ni publiku snažni reflektor kamere koji je Antu obasjavao u njegovoj punoj veličini.
Prije samog koncerta po običaju su održani govori vezani uz otvorenje festivala. Tako je nakon direktora i idejnog začetnika festivala Dražena Kokanovića publiku pozdravio i Mladen Pejković, predstavnik sponzora, koji je naglasio da smatra da je organizator točno znao da mu na današnji datum u Zagrebu mora svirati američki crnac (op.p. netom je izabran prvi afroamerički predsjednik Amerike). Ovo je po meni točno toliko primitivna i blesava izjava da je morala pronaći mjesta u ovom članku.
Isto vrijedi i za govor Duška Ljuštine, koji je pet minuta pričao o idejama festivala i svojoj osobnoj vezi s Kokanovićem, čija je prabaka prijateljica od glumice u Gavelli (pogrešno navodim, ali koncept je bitan), da bi svoj govor završio s ‘Ipak, najbolji govori su oni najkraći’… i konačno pozvao na pozornicu Roy Haynes Quartet.
Živuća bubnjarska legenda u Zagrebu je nastupio sa svojim kvartetom kojeg uz njega čine i Martin Bejerano za klavirom, David Wong na kontrabasu i Jaleel Shaw na saksofonu.
Haynes nas je svojim repertoarom odlučio provesti kroz čitavu svoju glazbenu karijeru. Počelo je s Theloniousom Monkom, pa su se dalje redali Parker, Coltrane… U svakom slučaju, pregršt genijalaca s kojima je ova legenda svjetske jazz scene imala priliku surađivati.
Moram osobno povući paralelu s koncertom Jacka DeJohnettea s prvog Zagreb Jazz Festivala. Jack DeJohnette je također već u godina, najavljivan kao legenda jazz scene (što i jest), čovjek je došao, odradio, bez imalo emocije, vatre, energije, zahvalio se i otišao. Bojao sam se da bi se isto moglo dogoditi i Roy Haynesu.
Ne. Nije se isto dogodilo sa zvijezdom te večeri. Haynes još uvijek svira jako zanimljive dionice, uvijek ritmične, iako ne klasično jazzerske. Ali, on u ovom svom sastavu kao da je uzeo ulogu profesora, odabrao studente i sada im daje priliku na svjetskim turnejama, a oni gotovo da ga gledaju nakon svakog sola s pitanjem ‘I? Jesam li bio ok?‘.
I oduševili su nas i Shaw na saksofonu, koji je nekoliko puta pobrao gromoglasan aplauz nakon odličnih solodionica, i Wang na kontrabasu kojemu je Haynes dao priliku da sam izvede cijelu jednu skladbu. A Haynes se držao malo po strani, a svojom svirkom bi svako malo potpaljivao atmosferu, lagano nabrijavao, kako bi njegov mladi bend eksplodirao u punoj svojoj snazi.
I isplatilo se. Mladi muzičari koji su s njim u kvartetu odsvirali su fenomenalan koncert, a i sam Haynes je pružio odličnu izvedbu, iako se nije gurao u prvi plan. Pokazao je da još zna, i, ono što je po meni važnije, da još želi i da još ima što za reći, da nije neko isprano ime koje već svira samo iz navike. Pokazao je da želi pružiti najbolje što može i publika je to itekako osjetila.
U svakom slučaju, još jedan veličanstven koncert za otvaranje 4. Zagreb Jazz Festivala.
foto: Tomislav Capan
