All Stars Gypsy Band
Period između dva svjetska rata u Parizu obilježio je razvoj jednog od najzanimljivijih pravaca unutar jazz glazbe zahvaljujući najvećem svjetskom gitaristu, Djangu Reinhardtu.
On je Parižane zaludio gypsy jazzom i učinio da ovaj glazbeni pravac
ostavi veliki trag u svijetu, a njegova glazbena ostavština danas je
nepresušno vrelo mnogim njegovim intepretatorima i poklonicima.
Mnogi od njih su ponajbolji svjetski gitaristi čije su izvedbe tehnički na visokoj razini, ali jedan od njih, Stochelo Rosenberg ipak se opravdano i posebno ističe, a to je dokazao preksinoć u Lisinskom. Zajedno s All Stars Gypsy Bandom dočarao je duh Djangovog vremena i odveo je prisutne na jedno zadivljujuće glazbeno putovanje.
Pozornicu je Stochelo dijelio s mlađim bratom Mozesom, violinistom Costelom Nietscuem, harmonikašem Dominiquem Paatsom, kontrabasistom Juricom Štelmom, a pridružio im se i naš predstavnik gypsy jazz scene, Mate Matišić.
Osim što su prošetali Djangovim opusom, našlo se tu mjesta i za Rosenbergove skladbe koje su odsvirane jednakom emocijom kao i Djangove. U svakom segmentu svirke vidjelo se, a također i osjetilo, koliko strahopoštovanje Rosenberg ima prema gypsy jazzu. U svaku notu unosio je puno emocije zbog čega je izgledalo da su on i njegov instrument zapravo jedno, naročito kada je svirao skladbu “For Sephora“. 
Ono što je kod Rosenberga zanimljivo je da se, unatoč tome što je najbolji predstavnik gypsy jazza, niti u jednom momentu nije se stavljao u prvi plan. Dojam je bio kao da se drži postrance i svojim bravuroznim majstorijama potpomaže svakom članu benda da pokaže svoje sviračke sposobnosti u što boljem svjetlu, što se posebno vidjelo tijekom izvođenja skladbi “Swing 42” i “After You’ve Gone“.
Mozes Rosenberg niti u jednom trenutku nije kaskao za Stochelom, dapače, obojica su uigran tim koji se na pozornici nevjerojatno nadopunjavao tijekom gitarskih međuigri. Treba dakako spomenuti i Matišića koji je svojim sviranjem dao jednu drugačiju dimenziju čitavom sound benda, a Štelm je zbog svog umijeća sviranja kontrabasa u nekoliko navrata dobio ogroman aplauz.
Treba priznati da je violinist Nietscu ostavio dubok dojam na prisutne. Rosenberg je tijekom svoje karijere imao prilike svirati s violinistom Stephanom Grappellijem koji je Reinhardtovoj glazbi dao jednu posebnu čar. Upravo je u Nietscuov potpis utkana Grappellijeva ostavština, zbog čega je tijekom čitavog koncerta u pojedinim momenitma nosio čitav bend. Dovoljno govori činjenica da je Matišić u jednom trenutku prestao svirati, okrenuo se prema Nietscu i slušao njegov solo dio s ogromnim smješkom na licu.
Najzanimljiviji moment dakako je bila izvedba Djangovog najpoznatijeg djela, “Minor Swinga“. Svaki interpretator gypsy jazza uhvati se barem jednom u koštac a ovom glazbenom numerom, ali mnogi zapravo tijekom izvođenja skrenu u sasvim drugom pravcu. Upravo to je učinio All Star Gypsy Band.
Žice pod prstima trojice gitarista jedva su izdržale koliko se iz instrumenta cijedio ponajbolji zvuk kako bi se dobio dojam kao da je na pozornici Reinhardt glavom i bradom, a Lisinski je u tim momentima postao pariška kavana iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Show je opet nenadano ukrao Nietscu koji je u skladbu utkao klasiku i time napravio neočekivani zaokret usred svirke, što naravno niti jednom članu benda nije smetalo.
Priveli su “Minor Swing” kraju, poklonili se publici i ubrzo se ponovno vratili na pozornicu kako bi na opće veselje mnogih odsvirali još jednu skladbu. Gotovo dva sata svirke bila su jednostavno premalo. Djangov opus ima tu moć da zakači slušatelja i da se pritom uživa u svakoj sekundi, a to je specifično kod ovog glazbenog pravca. On nije namijenjen isključivo ljubiteljima gypsy jazza, jer je zbog svog jednostavnog pristupa i zvuka koji odiše hedonizmom i opuštenom atmosferom pristupačan svakome.
Pogotovo je tome tako kada gypsy jazz prezentira Rosenberg onako čisto neopterećeno i svakim taktom i notom izvlači veliki osmijeh na lice okupljenih. S obzirom da mu je ovo drugi koncert u Zagrebu unutar godine dana, nadam se da će nas ponovno brzo posjetiti, s obzirom da je okupljeno mnoštvo cijelo vrijeme uživalo u koncertu i svaku skladbu nagrađivali ogromnim aplauzom što govori da postoji sasvim dovoljno poklonika gypsy jazza koji očito postaje sve omiljenijim kod nas.
