Repetitor ukrao The Nationalu i Black Lipsima prvu večer Superuho festivala

Da odmah na početku obavimo neizbježne usporedbe s Terraneom – Superuho je nastavak borbe istim sredstvima, mali festival s probranom glazbom opet dovoljno širokog raspona da privuče solidan broj publike, u ovom slučaju do tri tisuće ljudi.

Bez obzira na prirodno ograničenje prostora pristaništa, ono se popunilo tek za vrijeme The Nationala i to gustoćom koja je dopustila neometanu šetnju do prvih redova. Velika pozornica, odnosno Žedno Uho stage smještena je između dva visoka zida koji, unatoč blizini mora, svejedno izazivaju klaustrofobiju i daju dojam postapokaliptičnog prostora kojem treba par kanti boje da oživi.

Glazbeni dio festivala počeo je na Akustika pozornici gdje su nastupali Achromatic Attic i FOR. Odličan položaj pozornice i opušteni nastupi bili su idealna podloga za nedavno uređenu plažu Banj s kojom je festival prirodno vezan, unatoč položaju u industrijskom okruženju TEF-ovog pristaništa.

Sinišin izvještaj iz Budimpešte s Black Lipsa dodatno je nabrijao na njihov Superušni nastup, no sve skupa nije jednako dobro sjelo. Lipsi su se trudili zabaviti no gitare su se međusobno gušile i ‘flower punk’ je nakon sat vremena prošao put od surfa ’60-ih do opuštenih instrumentalnih jamova koji nisu zainteresirali publiku više od “Drive by Buddy”, “Justice After All” s vrlo dobrog “Underneath the Rainbow” i starijeg hita “Oh, Katrina!”.

Nešto nakon 23 sata pozornica se zamračlila, publika povećala i stisnula u prvim redovima za sedmi hrvatski nastup The Nationala. Iz perspektive nekoga tko nije fan no sigurno poštuje diskografiju benda, posebna veza između njih i domaće publike tek je donekle jasna, sigurno manje od okolnosti koje su ih dovele u Šibenik po četvrti put, poput jokera zovi za organizatore kad treba okupiti tisuću plus ljudi samo s jednim imenom.

Berningerovo prisustvo na pozornici je impozantno no The Nationalove sjetne i konstantno himničke pjesme prerijetko dopuštaju euforiju u kojoj Matt može vrištati “Mr November” ili “Squalor Victoria” iz sveg grla skupa s par stotina vjernih u prvim redovima. Par stotina drugih bili su previše zauzeti štancanjem selfija i brojanjem koji po redu im je ovo koncert The Nationala.

Dobro nam poznati emotivni bis koji je eskalirao s “Vanderlyle Crybaby Geeks” mogao je biti vrhunac koncerta, a možda i večeri, da nije bilo poznatih gostiju iz Beograda, trojke koja i među divljim balkanskim bendovima i dalje ostaje zlatni standard energije i rocka stopljenog s indie estetikom, sveca zaštitnika znojnog skakanja u prvim redovima, Repetitora.

Ozljeda basistice Ana-Marije nije je spriječila da repriziraju KSET, Tvornicu i Močvaru i daju ozbiljni rock kredibilitet festivalu na cementnom gatu u predgrađu Šibenika, unatoč mnogo većim zvijezdama koje su nastupile nekoliko trenutaka prije njih.

Osim benda s najboljim imenom ovog festivala, After je bolji od partya, istu, maštovito nazvanu Drugu pozornicu oko 22 sata napučili su domaći instrumentalisti Seven That Spells, krautrockeri čiji aktualni album dobiva vrlo dobre recenzije po respektabilnim stranim glazbenim medijima unatoč žanru koji je daleko od masovnog interesa.

Prvi dan je možda imao najveća imena, no presuda će pričekati večerašnje nastupe od kojih preporučamo drone velikane Earth i čuvenog Howe Gelba pojačane s domaćim Esc life i stonerima Cojones na drugoj pozornici između kojih sviraju Rose Windows.

Uvod u večer priređuju Auguste i Feredon na obalnoj Akustika pozornici.