Repetitor + Japanther
Ako postoji ROI formula za koncerte, petak navečer u Tvornici kulture opravdao bi investiciju i da je ulaz bio 100 kuna, a ne upola toliko.
Jedan strani i još jedan ‘strani’ bend skupa s dodatnim DJ programom stvorili su moćnu konkurenciju drugim klubovima, naročito kad je ovaj manje strani bend Repetitor, srpski trio koji lakoćom balansira između brzih garažnih ritmova, metalu sklonih riffova i hladnih post-punk stihova koji se ubrzo rasprsnu u rockerskoj navali zvuka. Oni mogu biti svašta, ali mirni nije jedna od tih stvari.
Iako Japanther nisu poznato ime kod nas, bilo je malo bizarno vidjeti kako američka grupa nastupa prije zvijezda večeri iz Srbije, a Repetitor to zaista jesu – ako količina posjetitelja i stalne dobre recenzije to ne potvrđuju onda će jedan nastup uživo razuvjeriti i zadnje tvrdokorne hejtere koji ne priznaju da su na ex-Yu scenu došle neke nove Azre i Ekatarine, neka nova glazba zbog koje ne trebamo štovati stare Idole i idole.
Njujorški duo je simpatičan zbog smiješnog izgleda i telefonskih slušalica umjesto mikrofona, a i dugokosog pjevača zbog kojeg se doimaju kao noise The Ramones. Njihova glazba je varirala od prljavijih Sonicsa do punkerskijeg Sonic Youtha iako imaju tu originalnu crtu zbog koje se čine svježi i energični, možda primjereniji manjem i mračnijem Malom pogonu nego visokoj pozornici – imam osjećaj da bi se bolje snašli da su na istom nivou kao i publika.
Beogradski trio je oko 23 sata pozdravio publiku i podsjetio nas na kaotičan i prokleto dobar nastup iz Močvare krajem prošle godine u kojoj je stradao Borisov instrument: “Gitara još uvek radi“. Atmosfera nije bila divlja i intimna kao onda, no Ana-Marija, Milena i Boris su ponovno dali sve od sebe i svojih instrumenata i unatoč par zastoja (gitarske žice su ipak popustile) bend je toliko nepretenciozan, energičan i radišan da im se ne može ništa zamjeriti.
Od psihodeličnog kaosa na “Sve da zaboravim” do šutke na “Zli sin”, koja bi se trebala vrtjeti na svakoj radio postaji koja drži do sebe, nastup je možda oscilirao u glasnoći ali ne i energiji koja je uložena u izvedbu glazbe jednog od najboljeg bendova s ovih prostora. Repetitor nije morao ništa potvrditi, opravdati ili (heh) ponoviti, no za one koji nisu to i ranije znali, lekcija je isporučena.
Iako će uskoro biti godina dana od izlaska “Dobrodošli na okean” sumnjam da je bend između čestih koncerata imao vremena pripremiti ovi materijal, no ionako ne trebaju ispriku novog albuma da se ponovno pojave u Zagrebu.
