Druga polovica hrvatske etno priče ‘Ususret Womexu‘ dogodila se u četvrtak u Boogaloo clubu, predstavivši nam čak četiri izvođača u jednoj večeri. Takav festivalski pristup omogućio Zagrepčanima je da u dva dana vidimo mnoštvo toga, uz možda nešto ograničenije nastupe, što ipak nije veliki minus obzirom da većinu izvođača imamo prilike dovoljno često čuti i samostalno.
Početak koncerta obilježio je relativno malen broj posjetitelja. Možda tek nešto više od stotinjak ljudi popratilo je početak nastupa novog imena na našoj etno sceni, grupe S.o.M., projekta započetog 2005. godine. 
Tomo Sombolac do danas je okupio šesteročlani sastav koji radi vrlo neobične orade tradicionalnih međimurskih napjeva kroz težak industrial zvuk, odnosno kako sami navode, doom aranžmane.
Doom je grana heavy metala specifična po sporim, teškim, laid-back ritmovima i mračnoj atmosferi, a taj ugođaj prenijeli su u etno napjeve. Kako to zvuči? Vrlo neobično, blago jezovito i nimalo u skladu s onim što biste očekivali od world musica. U početku djeluje čak i intrigantno, no taj osjećaj kroz trajanje koncerta pomalo počinje blijedjeti. 
Repetitivni ritmovi, teški riffovi i mračan ugođaj u aranžmanima svih pjesama težak je, dok mu se kao kontrast nameću vokali koji pokušavaju cijelu tu priču izdignuti iz mraka. 
Za ljubitelje industriala i dooma, ovakvi aranžmani će im približiti tradicijske glazbene motive, dok će one sklonije vedrijim tonovima vjerojatno uputiti do obližnjeg šanka, što je bilo vidljivo i kod dijela publike u Boogaloou. 
Od interesantnih stvari valja istaknuti njihovu suradnju s Dunjom Knebl, koja im je kao gošća pjevala na nekoliko pjesama, vrativši za ‘uslugu’ od prethodnog dana. Koliko god ova kombinacija neobična bila, S.o.M. bi mogao upravo zbog svoje različitosti naći svoju publiku, kao što je bilo vidljivo i kod dijela posjetitelja u Boogaloou koji su ih sa pozornošću slušali i uživjeli se u njihov nastup.
Nakon mračnog uvoda, uslijedio je potpuni kontrast. Veseljaci Kopito bili su sljedeći na redu. U prepoznatljivim mornarskim ‘uniformama’ pojavili su se na pozornici i krenuli u svojem poznatom stilu – veselo, živahno i plesno.
Trebalo im je nekoliko pjesama da razbiju ukočenost publike još pod utjecajem prethodnog nastupa, ali kad im je to konačno pošlo za rukom, rasplesali su dobar dio sve bolje popunjenog Boogalooa.
Priuštili su nam presjek svojih pjesama s dva izdana albuma, tjerajući nas na ples i zabavu. I sami su se dobro zabavljali na pozornici, kad su i sitne gafove prebacivali na šalu i uspješno se snalazili u tim situacijama. Uvijek veseli i zabavni, iako možda malo više pop a malo manje etno (nikako u negativnom smislu), definitivno su podignuli atmosferu prije dva higlighta večeri – Afiona i Kriesa.
Treći na redu su bili ‘preuređeni’ Afioni koji pripremaju svoje novo, drugo po redu studijsko izdanje. Od prethodnog albuma malo su promijenili i pročistili postavu, te sada nastupaju kao kvintet, koji smo pred nekoliko tjedana imali prilike vidjeti i u KSET-u.
Također su nam se predstavili već poznatim pjesmama, uz donekle dorađene aranžmane koji su tim pjesmama dali dodatnu kvalitetu, te najavom novog materijala čiji izlazak se očekuje tijekom studenog ili najkasnije početkom prosinca.
Novi materijal glazbeno je još kvalitetniji od ranijih uradaka, ponajviše ulaganjem u vlastiti glazbeni razvoj svih članova benda što se osjeti na njihovoj izvedbi, te novostima i zvukom obogaćenim kavalom, tradicionalnim makedonskim instrumentom, koji je i više nego uspješno zamijenio flautu. Uz dinamične Nenadove ritmove i zarazne zvuke Danijelove gitare, te Lidijin sve bolji vokal teško je ne uživjeti se u njihovu glazbu.
Živahan nastup i sve bolja komunikacija frontmenice Lidije s članovima benda na sceni, te publikom čini ih čistim užitkom za slušati. Uz još malo rada na tečnosti nastupa i skraćivanju pauza i dogovora između pjesama učinio bi im nastup gotovo besprijekornim. Možda ćemo to imati prilike doživjeti već 4. prosinca na istom mjestu, za kada su najavili službenu koncertnu promociju novog albuma.
Na kraju, nakon što su Afioni odlično zagrijali, po nekoj procjeni petstotinjak okupljenih posjetitelja, došao je red i na Kries. Ovoga puta predstavili su nam se u samo ‘domaćoj postavi’, bez Martina na violini.
Njihov pohvaljen album s početka ove godine, “Kocijani“, već je dobro poznat domaćoj publici. Veliko priznanje doživjeli su i ljetos kad je fRoots magazin u Solinu na Ethnoambientu napravio veliku reportažu na pet stranica o bendu koja je izašla u upravo aktualnom broju za studeni.
Sam nastup započeo je u uobičajenom ritmu Kriesa, živahno i plesno. Publika već dobro upoznata s njihovim radom, otpočetka je prihvatila taj ritam odlično se zabavljajući. Nisu im smetale niti određene tehničke poteškoće koje je bend imao na pozornici, a koje su im ipak u određenoj mjeri poremetile ritam nastupa.
Ipak, uz već podosta iskustva, uspješno su se othrvali problematičnoj tehnici, uz očekivano veliku podršku iz publike koja je cijelo vrijeme plesala i pjevala.
Kries nas je ponovno proveo kroz izbor iz svojeg repertoara, držeći visoku atmosferu tijekom cijelog koncerta. Iako to nije bila jedna od najsvjetlijih izvedbi Kriesa koje smo imali prilike doživjeti, svima rasplesanima i raspjevanima u publici to niti u jednom trenutku nije smetalo.
Tako su po završetku upornim dozivanjem uspjeli dovući Kries i na bis, što bendovi prije nisu imali prilike radi ograničenih vremenskih okvira i nastupa velikog broja bendova. Ipak, publici željnoj još malo plesa Kries nije mogao odoljeti, te je u visokom ritmu i završio ovo dvodnevno druženje sa sedam hrvatskih etno izvođača.
