Magla svuda, magla oko nas, dok smo se sinoć probijali do Aquariusa. Magla s kojom se nikakav Sheffield ili Leeds ili bilo koji britanski grad ne može mjeriti. Jarun se zaista potrudio sakriti mjesto ‘top zbivanja’ u Zagrebu. Samo što Aquarius vezanih očiju bez problema mogu naći. Uglavnom, na repertoaru Antonije Pušić.
Tko je taj pitaju se neki? Pa Rambo Amadeus brate, svjetski megacar, sa svojim Mutant Dance Quartetom.
Volim na koncerte u Aquarius doći ranije, jer DJ se uvijek potrudi da adekvatno zagrije publiku bez obzira što se gleda i sluša kasnije. Tako je bilo i jučer, svima poznati presjek hrvatske i strane rock glazbe. Od novog vala do seattleskog grungea svi su se redom gibali na poznate stvari. 
Koncert predviđen za 21 h počeo je oko 22:30, ali nitko nije rekao ni ‘a’, jer čekao se ipak svjetski megacar, na čijem koncertu je ne moguće biti dosadno, isto kao što je ne moguće ostati ozbiljan, isto kao što je ne moguće ostati miran na ritmove od kojih naprosto podrhtavaju noge i divljaju bokovi.
Kao što rekoh, pojavio se ‘majstor’ i kako on to voli odmah nam se našao opravdavati, ‘kako je svirao ovdje pred godinu dana te da se ne sjeća točno što je postigao svojim koncertom, ali da će sada pokušati nešto postići. Kao, je nešto malo pisao, jer ipak treba se nešto i zaradit i kako ima par novih stvari, ali o tome će kasnije’.
Kad se ‘ekipa mutanata’ skupila, započeli su s “Ashik mlaka voda meraklijska” i sve se počelo kotrljati. Pjesma se vezala na drugu, neviđena interakcija s publikom, urnebesni smijeh je zaista bila karakteristika svih Rambovih koncerata na kojima sam do sada bio. Jučer na sreću nije bila iznimka, već potpuno neki novi iskustveni doživljaj ovog kralja pozorišne improvizacije.
Došao je red na novu pjesmu. Povjerio nam je kako je ‘sjedio doma i razmišljao kako svaki čovjek nešto posjeduje, na kraju je došao do zaključka kako svi ljudi mogu imati tri osnovne stvari, a to su snaga, pamet i živci’. Bilo je to ugrubo objašnjenje njegove nove pjesme koja se zove “Hipi šizik metafizik“, a sastoji se od devet rečenica, i jučer ju je zagrebačka publika imala sreće čuti dva puta.
Mijenjao je gitare, a svaka je značila zaseban blok pjesama. Uzevši svoju gitaru s uzorkom plavog neba i bijelih oblaka, započela je “Godine kurcu prolaze“, iza koje je za sve doktore odsvirao “Plastk fantastik“, da bi taj blok završio s “Demode” odnosno “Moj skuter“.
Za izvedbu “Fap mašine” upotrijebio je koreografiju kod koje je ženski dio publike morao vrištati, a muški dubokim glasom pjevati naslov pjesme. Nakon toga “Čobane, vrati se“, pa poznat “Rambo care kupi mi cigare…” nadopunivši je “samo nemoj Marlboro, jer ako nisu htjeli biti sponzori, pa da im ga uvališ“. Bio je to uvod u pjesmu “Predrasude” refrena “Sponzor, sponzor, sloboda je skupa“.
“Bolje jedno toplo pivo nego četiri ladna“, “Sega mega“, pa na opću radost uvod pjesme “Smoke on the Water”, naravno, “Žene“. Sve ruke su poletjele u zrak. Mislim da su jučer svi prisutni znali veći dio lirike. Refren se pjevao po tri puta, a Rambo se mijenjanjem teksta u zadnji čas potrudio da pjesma dobije novu dimenziju. Nakon strofe “i Kićo Slabinac je seko vene, zbog jedne divne plave žene” nastavio je s Kićinom verzijom te kad je publika počela pjevati istu, megacar je svjetski zaokrenu na “Smoke on the Water”.
Kasnije je rekao kako je jednu pjesmu preradio za američko tržište, a zove se “Smoke on the Mountain”. Prije kraja “Prijetelju“, pa totalna ‘partijana’ uz pjesmu “Jedno te isto“.
Nakon dvosatne svirke, uz oproštajni pozdrav kod kojeg je pozdravljao ‘Od elektroprivrede, preko trafostanice Jarun, pa sve do Epson pisača koji mu je isprintao tekstove pjesama‘. Mutant Dance Quartet već su se odavno povukli s pozornice, a naposljetku i Rambo.
Bilo je predobro da se ne bi vratili na bis, što je publika isprovocirala povikom ‘Čobane, vrati se‘. Odsvirali su još jednom novu “Hipi šizik metafizik” te koktel izmiješan od svega i svačega. Za kraj još jedna smišljena improvizacija imenom “Robot u srcu i duši“, koju je cijeli bend otpjevao zagrljen ispred mikrofona, kao kakva crnogorska klapa. Nakon toga su pozdravili i otišli. Bilo je još malo povika sa željom za ponovni bis, ali smatram da nakon više od dva sata frekventne svirke nitko nije otišao kući nezadovoljan.
Jučer smo, kao i uvijek dosad, slušali velike hitove Ramba Amadeusa izvedene u raznim glazbenim stilovima. Tu se nađe jazz, blues, reggae pa čak i tehno glazbe, sve pojačano izvrsnim asocijativnim tekstovima izvođača koji nema dlake na jeziku. Često se izražava kulturnim vulgarizmima koji u njegovoj izvedbi poprimaju umjetnički karakter. Što se bolje slaže kod ‘Prijatelju, prijatelju’ nego ‘marš u p… materinu‘.
Za kraj bih rekao ‘Rambo Care kupi si cigare; ako nemaš, kupit ćemo mi, jer tvoj povratak željno iščekuju svi’.
