Dva dana ranije sam išao na Eagles of Death Metal, a samo dan ranije na Tribute to EKV, stoga nije bilo ni čudno što sam se u subotu osjećao poput pregaženog mačka. Ta subota u Zagrebu bila je toliko hladna i vjetrovita da me podsjetila na dane bure koje sam kao klinac proživljavao u Pločama. Dan hladan, a ponuda koncerata vruća ko kesten.
Naime isti dan su u gradu nastupali Eric Sardinas, Dubioza kolektiv, Rebel Star, Meduze i Tričke, te Andrija i Radost!, tako da vjerujem da je publika zaista imala slatke brige. 
Ja sam odabrao ovaj posljednji duo, Andriju i Radost!, a usputni razlog je bio i taj da sam konačno htio vidjeti kako izgleda nedavno otvoreni koncertni prostor MMC Studio u Vlaškoj.
Koncert je bio najavljen za 21:30, no počelo je tek oko 22:15, kada se skupilo nekih stotinjak ljudi. Sreća moja, jer da je sve išlo po planu ne bih stigao na Andrijin nastup.
Andrija je svoj nastup odradio maksimalno korektno kao i uvijek, uostalom oni i ne znaju drugačije. Imaju malo fanova, ali onih istinskih fanova koji ih prate u stopu.
Kod pjevača Danke nema odrađivanja, čovjek se tijekom koncerta preznoji nekoliko puta skačući i gestikulirajući po bini.
Kako sam na koncert došao ravno iz kreveta, Andrijina ljuta alternativa me do kraja koncerta ipak uspjela dobrano razbuditi.
Za one koji neznaju, Andrija je nedavno za Slušaj najglasnije! objavili trostruki album, a u subotu su između ostalog svirali stvari “Drlja“, “Bulja“, “Rojem čela“, “Pancirka“, “Drito u stomak“, “Dođi na selo“, “Cirkuska“, “Konji“, “Kanjon bure“, “Zubalo” te još nekoliko meni nepoznatih.
Andrijin nastup je ukupno trajao sat i petnaest minuta što je sasvim dovoljno da bend može održavati samostalne nastupe. Još da im se malo i posreći, pa da im počne dolaziti malo veći broj publike.
Andriju oko 23:30 na bini mijenja Radost!, još jedan Zdenin bend. Njihov nastup je prošao u nešto manje euforičnom, ali zato dovoljno zajebantskom tonu, te se sve skupa pretvorilo u jednu gotovo internu šalu.
U međuvremenu se i broj publike malo prorijedio, a u prve redove su ih došli podržati momci iz Andrije.
Nekoliko puta bilo je i tehničkih problema s bubnjem koji su se u biti počeli pojavljivati pred kraj Andrijinog nastupa, a sve skupa je skončano oko 00:45.
Bila je to jedna opuštajuća svirka za kraj vikenda, a mene je ponovno dočekala surova realnost, povratak kući po hladnom vjetru.
