The Tiger Lillies
Umro je John Barry, skladatelj James Bondove teme, u Japanu tinja vulkan, u Egiptu je vojska na cestama, a u Zagrebu sviraju The Tiger Lillies.
Tko? TheTiger Lillies! Za one koji ne pripadaju frakciji tvrdokornih
alternativaca s indie-punk zaleđem, do unatrag dva tjedna – totalna
nepoznanica.
Kako već odavno nismo djeca, barem u smislu da nam je potrebna identifikacija s glazbenim stilom kojeg slušamo, brend kojem vjerujemo – Žedno uho, i taj neki X faktor prilikom promocije The Tiger Lillies, bili su dovoljni razlozi da se u nama ponovno probudi ona adolescentska radoznalost.
Kino SC sa svojim sjedećim mjestima, potvrdilo se kao idealan koncertni ambijent za bend čija svaka druga numera iziskuje maksimalnu tišinu. Tako je i bilo, publika je svoje strasti reducirala na minimum poštujući kabaretsko-performerski izričaj Martyna Jacquesa i njegove ritam sekcije.
The Tiger Lillies doslovno preslikavaju scenografiju zabave iz vremena naših baka i prabaka, tako da je njihovu kvalitetu jedino moguće vrednovati uspoređujući ih s onim što znamo, a to su filmovi “Cabaret” i “Moulin Rouge”.
Poznavajući tendenciju filmske umjetnosti ka friziranju prošlosti, ne možemo ni taj komparativni model uzeti zdravo za gotovo. Kako nikada nisam prisustvovao nečemu sličnome od onoga što je danas ostalo od forme kabareta, skromno mi se čini da su The Tiger Lillies uhvatili duh minulog vremena i dorasli zadatku.
Potpuna predanost konceptualnoj zaokruženosti vodviljskog kazališta, jednaka je onoj zaluđenosti heavy metalaca njihovom kosturskom ikonografijom, ali bolja, originalnija i unikatnija. Nenormalno točan falseto, prije čak ‘castrato’ pjev, make-up, dominantno crvenkasto osvjetljenje, popratne gestikulacije kontrabasista i bubnjara kao reakcije na tekstove o grotesknim sudbinama niže srednje klase, dočarali su nam punih sat i pol makabrični polusvijet oko nas. Kako nekad, tako i danas.
Vjerujem da je zagrebačku publiku oduševio ovaj bend s 20-godišnjim stažem, hiperproduktivan po pitanju diskografije koju čini gotovo ista brojka objavljenih albuma. Impresivno i intrigantno, k tome još i ‘independent’.
Iako je potreba za egzistencijom kabareta rapidno ishlapila ’60-ih godina pojavom rock koncerata i porastom broja televizora u domaćinstvima, The Tiger Lillies upravo na tom modelu klaunovske boli uspješno grade vlastiti izričaj, slično kao i zagrebački Etui Etui Soniczoil.
Pritom dozivaju sasvim intrigantnu reminiscenciju na jedan od mogućih početaka punk izričaja. Punk kakvog znamo je već odavno smješten u muzej, stoga, nemojte se čuditi da ova tri engleska ulična muzičara imaju jednako pravo nositi tu titulu. Jer, punkeri početkom 20. stoljeća izgledali su upravo ovako.
