Kraj Međunarodnih dana jazza dostojno je obilježen u petak 23. listopada. Organizatori su u ovoj recesijskoj godini, organizirali samo jedan sastav po večeri, no recesija očito nije utjecala na količinu publike pa je Mala dvorana Vatroslava Lisinskog bila prepuna. Gostovali su Juvavum Brass Band i James Morrison, koji su došli predstaviti svoj novi CD pod nazivom “Brass Spektakel”.
Prvu pjesmu odsvirao nam je samo Juvavum Brass Band. I odmah se vidjelo da će večer biti fantastična. Izveli su svoju skladbu “Some More Music“. Bend koji se tako dobro zabavlja na pozornici nije mogao ostaviti publiku ravnodušnom.
Bubnjar, kontrabasist i devet puhača koji čine Juvavum Brass Band odlučili su tu večer uživati na pozornici. I to se vidjelo u zvuku, u načinu sviranja, u rasplesanim muzičarima koji pokretima i pogledima izazivaju jedan drugog na što bolje dionice… Jednostavno su stvorili fantastičan ugođaj, a solo Trevora Miresa na trombonu jednostavno je oduševio publiku.
A onda na pozornicu izlazi znanac zagrebačke jazz publike, James Morrison, kojeg smo imali priliku vidjeti također na Međunarodnim danima jazza dvije godine ranije. Ovaj multiinstrumentalist preuzeo je ulogu kako vođe benda, tako i zabavljača, jer njegov šarmantni način komuniciranja s publikom, kao i način sviranja prepun malih glumačkih detalja i gegova, jednostavno osvaja.
Uslijedile su skladbe “All Of Me” i “Lyla Tov“, a potom nas je dočekalo iznenađenje. Trombonist Reinhard Summer napravio je aranžman Bachovog prvog stavka koncerta u d-molu za dvije violine. Naravno, kao što nam je objasnio Morrison, kada nemate violinu u bendu, jedino je logično da njenu ulogu preuzme euphonium. Tako da je Bach zazvučao veselo i plesno uz dva euphoniuma.
Do pauze su još odsvirali skladbu “On The Edge“, inspiriranu suradnjom Morrisona i njemačkog glazbenika Stockhausena, kombinacije za koju je sam Morrison rekao da zvuči opasno.
Nakon pauze uslijedilo je još jedno iznenađenje. Sastav je izveo skladbu “Overpainted Picture“, aranžman djela “Slike s izložbe” Modesta Musorgskog. I ponovno je klasika u rukama vještih jazzera zazvučala fenomenalno. Publika je oduševljeno eksplodirala iz pljeska u pljesak i očito je da ih je bend osvojio.
Na skladbi “Enchanted” imali smo priliku čuti nešto što bih nazvao akustični scratch. Naime, Roland Szentpali odsvirao je fantastičan solo na tubi, koji je zvučao kao scratchanje koje čujemo u izvedbama najboljih DJ-a. I ponovno je publika, sa širokim osmjehom na licu, ovo nagradila gromoglasnim aplauzom.
A onda nam je James Morrison objasnio kako je on kao mali svirao klavir, ali je od toga odustao kada je shvatio da su skladbe koje su ga tjerali da svira dosadne i da mu se ne sviđaju. Bilo mu je šest godina. No, kasnije u životu je čuo album Erola Garnera kako svira i to ga je jednostavno oduševilo pa se odlučio vratiti klaviru i nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Tada mu je već bilo osam godina. U petak je zagrebačkoj publici demonstrirao kako zna svirati klavir i u postavi klasičnog jazz trija izveo jednu skladbu i na klaviru.
Uslijedile su još skladbe “What For, Why, When!!!” i “No Rergret“, a za kraj su ostavili skladbu “How Funky We Are“. U ovoj skladbi, s dinamičnim funky ritmom i bas dionicom vrhunac je uslijedio kada su solo preuzele dvije trube. U maniri pitanje – odgovor dvije dionice su eksplodirale energijom i skladno se nadopunjavale stalno podižući atmosferu skladbe do usijanja. Kada je pjesma završila, oduševljenju nije bilo kraja i publika je gromoglasnim pljeskom dugo vremena pozivala muzičare da se vrate.
Naravno da nitko ne bi mogao odoljeti takvom pozivu, te su se Juvavum Brass Band i James Morrison vratili na bis, i odsvirali skladbu pristalog naziva “Going Home“. Skladba u kojoj Morrison uglavnom dirigira, da bi završila njegovom solo dionicom bez pratnje (nekoliko puta), izvrsno je zaokružila ovaj koncert i privela kraju jednu veliku jazz manifestaciju.
Sve u svemu, fantastično. I ovo je samo jedno upozorenje, od ovih Međunarodnih dana jazza pa nadalje očito je da će se ulaznice i za jazz morati nabavljati mnogo vremena unaprijed, jer očito je da je zagrebačka publika prepoznala trud organizatora i kvalitetu izvođača koju nam dovode. Iskrene čestitke organizatoru.
