Utorak je dan kada zagrebački klub Gjuro 2 posvećuje većer mladim bendovima. Ovog utorka na redu su bili zagrebački kantautor Ante Perković te sarajevsko-riječko-pulska kombinacija Studeni Novembar, koji su ovom prilikom došli promovirati svoj novi album “Zagrobni život“.
Za početak malo o Perkoviću. Njegov ex-bend Djeca mi nikada nije legao kako treba, ali isto tako sjećam se da sam bio oduševljen kad sam gledao njegov solo nastup na ovogodišnjem Vip INmusicu. Tamo je napravio nastup za pamćenje kombiniravši akustičnu i električnu gitaru te sampler, no ovoga puta nastupio je isključivo u akustičnoj varijanti. 
Krenuo je negdje oko 22:30, i u narednih pola sata napravio solidnu svirku na akustičnoj gitari, u kojoj je odsvirao najzanimljivije stvari s jedninog albuma do sada “Svi me vole dok me ne upoznaju“. 
Tekstovi na njegovom albumu su puni ironije i jedne veoma zdrave zajebancije (nerijetko i na svoj račun), dok na bini do izražaja dolaze deranje i ponašanje netipično za onog ‘mirnog Antu’ kakvog često znamo susresti dok šetamo gradom. Nastup nije bio na razini onog na Vip INmusicu, no Ante je još jednom pokazao da u njemu čuči temperamentni Dalmatinac.
Šteta što je za vrijeme Antinog nastupa u Gjuri bilo prisutno vrlo malo ljudi, a konačan broj popeo se na nekih 100-150 pristiglih do početka nastupa idućeg izvođača.
Studeni Novembar, tj. Igor Ivanović & co. je počeo s pjesmom “Taubek“, naslovnom pjesmom koja se nalazi na albumu prvijencu, zatim su krenuli nešto agresivnije s metal pjesmom “Lomača“, pa “Nismo mi baš ništa krivi“.
Publika koja je uglavnom bila u kombinaciji rodbina i prijatelji baš i nije nešto pretjerano podržavala bend (tek tu i tamo se čulo pokoje dobacivanje), a velikih tehničkih problema imao je drugi gitarist koji gotovo nikako nije mogao odsvirati dvije pjesme zaredom da nešto ne zašteka.
Bez obzira na sve oni su i dalje nastavili s izvođenjem novog materijala, uz koji su kombinirano svirali prepravljene verzije Abbinih pjesama – “Guza muza“, “Pošla je po vodu preko pruge… (moja lijepa susjeda)“, “Tuga je najbolja“, “Svadba“, “Običaji” s refrenom “Čuvajmo si običaje, sjebavajmo naraštaje“, kojom Ivanović pokazuje vrhunac ironije o onome što se dogodilo u Bosni u skoroj prošlosti.
Večer je zaključena s “Leptirom“, a kako ih nitko nije zvao na bis momci iz benda nisu se vraćali na binu. Ovim nastupom dobio sam potvrdu da su to jedan sasvim solidan bend koji ne bih gledao više od 1-2 puta godišnje.
Zvuk im se uglavnom oslanja na pop ostavštinu sarajevskog rock’n’rolla, a nerijetko su znali zvučati sirovo poput Zadruge ili Septice. Očigledno je da u bendu sve konce drži gitarist i pjevač Igor koji između svake pjesme ubaci neko objašnjenje ili neku duhovitu bosansku pošalicu.
Vidio sam da ih uspoređuju s Letu Štukama što je na neki način i logično budući da dolaze iz istog grada, no dojam je da su Letu Štuke jedan puno kvalitetniji i ozbiljniji bend koji već sada ima brojnu vojsku fanova kod nas, a Studeni Novembar to tek treba postati…
