Šezdesetih je Frank Zappa sa sastavom The Mothers Of Invention svirao fuziju rocka, klasične glazbe, doo-woopa i psihodelije, začinjenu s uvrnutim, katkad i vulgarnim smislom za humor. 1970. Zappa raspušta Motherse i nastavlja samostalnu karijeru. Deset godina poslije tri originalna člana Mothersa, Jimmy Carl Black, Don Preston i Bunk Gardner, osnivaju The Grandmothers, bend koji je uglavnom svirao repertoar The Mothers Of Invention.
To se Zappi i nije baš svidjelo, pa su uslijedile pravne tužbe, na što su Grandmothers uzvratili ismijavanjem Zappe na pozornici. Kasnije su se bendu pridruživali glazbenici koji su sa Zappom svirali nakon 1970., kao i američki i europski glazbenici koji su bili inficirani njegovom muzikom.
U četvrtak 9.11. je u zagrebačkom klubu Aquarius nastupio sastav The Grande Mothers, kojeg čine Don Preston (klavijature i back vokal) i Roy Estrada (bas i back vokal), dva izvorna Mothersa, zatim Napoleon Murphy Brock (vokal, saksofon, flauta), koji je sa Zappom svirao od 1974. do 1984., te Christoper Garcia na bubnjevima i cijenjeni beogradski gitarist Miroslav Tadić.
Koncert je započeo u 21:40 i potrajao dobrih dva i pol sata. Prvih nekoliko pjesama zagrebačka publika u ugodno ispunjenom Aquariusu je ispratila pomalo mlako, no ubrzo su ‘Velike majke’ digle atmosferu s izvedbom “Montana“, na kojoj je Tadić dobio prvu priliku za lucidni solo. 
Zanimljivo je bilo slušati kako je Tadić ukomponirao vlastiti stil u Zappine skladbe, no nije on bio jedini koji se isticao. Brock je pokazao da ima zarazan osmijeh i fantastične glasovne mogućnosti (jedan od najboljih pjevača koje sam imao priliku čuti uživo), Garcia je uz nekoliko pokaznih vježbi iz bubnjarskih soloa odlično odradio i svoj posao na back vokalu, Estrada je zabavljao sa svojim legendarnim falsettom, dok je Preston dirigirao cijelim koncertom, preuzimajući nekad i glavni vokal.
Kako je Zappina glazba uvijek bila puna sarkazma i otrovnih komentara, nije začudilo što je ovaj put svoju porciju dobio i George Bush u “Trouble Every Day“, koja je odsvirana u potpuno novom aranžmanu.
Neumorna svirka dobro raspoloženih glazbenika dosegla je vrhunac sa “San Ber’dino“, nakon kojeg je uslijedio prvi bis s “Mother People“. Drugi bis možda i nije bio planiran, no ovacije publike bi i mrtve izvukle na binu, pa su Mothers odsvirali još jednu.
U publici su se tijekom koncerta mogli primijetiti stari Zappini fanovi, ali i mlađe generacije koje su se navukle na glazbu ovog jedinstvenog muzičara.
Rijetko se ima priliku čuti bend koji svira s toliko umijeća, a opet i s toliko humora i zafrkancije. Nadam se da ovo nije zadnja riječ od njih, jer svijet bez Zappine muzike bi bio puno sumornije mjesto.
