Ljetno doba idealno je za maknuti se u krajeve bliže moru, a ako se u to uklopi i kakav glazbeni festival, što ima ljepše od toga? Upravo za takav doživljaj svake godine se pobrine festival glazbe svijeta Ethnoambient, na kojem, u prirodi i uz dah starine koji pruža solinska Gradina, čovjek može uživati u glazbi iz raznih krajeva svijeta.
Ovogodišnji festival, uz standardni dvodnevni glazbeni program donio je i dva slatka osvježenja. U petak, 17. srpnja cijela priča otvorena je u Domu kulture Zvonimir u samom centru Solina, gdje je održana radionica na temu ‘Upoznavanje sa svijetom naroda Baka iz Kameruna‘. Pod vodstvom Su Hart, uz prezentaciju i autentične fotografije, prikazan je i opisan život u prašumi, a radionica se nastavila upoznavanjem sudionika s glazbom i ritmovima naroda Baka.
Koncertni dio večeri počeo je u 20 h, no ovog puta ne glazbom. Druga novost u programu Ethnoambienta, za koju se nadamo da će se nastaviti i ubuduće, jesu priče. Priče i pripovijetke su u tradicijskoj kulturi bile uobičajeno sredstvo izražavanja, upakirane u mitološke ili bajkovite svjetove prenosile su se generacijama kroz svoju simboliku promovirajući univerzalne poruke o životu. Tako nam je i poznati hrvatski glumac Rene Medvešek ispričao jednu zanimljivu priču, otvorivši time festivalski program.
U nastavku su organizatori pripremili nastup pučke pjevačice Marije Prelas iz Srijana u Gornjim Poljicama. Također element programa Ethnoambienta koji se povremeno pojavljuje i predstavlja pučke glazbenike i autohtoni izričaj koji se koristi kao temelj za suvremeni world music izričaj.
Marija Prelas je u pratnji dviju prijateljica, Marije Ćurlin i Blaženke Franić, izvela nekoliko tradicionalnih pučkih pjesama i svojom neposrednošću osvojila naša srca.
Uslijedio je sastav koji izvor svojeg glazbenog stvaralaštva pronalazi u Istri i istrijanskoj glazbenoj tradiciji. Okupljeni pod imenom Vruja, ovi glazbenici su nas proveli kroz motive svih krajeva Istre, prikazujući glazbenu raznolikost koju ovaj naš najveći poluotok ima za ponuditi.
Različitosti između sjevernog, kontinentalnog dijela Istre i priobalnih krajeva vidno su istaknute i melodijama i korištenjem različitih instrumenata, što su nam ovi glazbenici uspješno dočarali. Možda jedino ostaje mala kritika kako im je nastup previše polagan i djeluje pomalo pasivno, sve do samog kraja kad su s nekoliko živahnih melodija pokazali i onu plesnu stranu Istre i time uspjeli potaknuti publiku na gibanje.
Za kraj prve večeri, tradicionalno je još ostao nastup Kriesa. Kao i obično, i prije nego su izašli na pozornicu, publika je ustala i popunila prostor ispred prvih redova, spremna na ples. No, i Kries je kao bend sazrio i, poznavajući vruću solinsku publiku kojoj ne treba puno da eksplodira na zvukove Kriesa, posložio program koji je krenuo laganije nego obično.
Mudro su gradili atmosferu i držali publiku na laganoj vatri tijekom prvog dijela nastupa, te su tek u drugoj polovici izvukli najživlji dio svojeg repertoara koji je uobičajeno raspametio prve redove i otpustio publici sve kočnice.
