Tricky presents Skilled Mechanics
Negdje početkom studenog prošle godine saznali smo da u Zagreb dolazi Tricky koji će prema tadašnjim najavama samo tjedan dana ranije objaviti novi album (da ne kažemo projekt) “Tricky presents Skilled Mechanics“.
S obzirom na to da je koncert najavljen dosta ranije nego što se i održao veselila sam se što će očekivanja (koja se nikada na kraju ne ostvare) stići splasnuti pa ću na koncert otići otvorenog uma i spremna poslušati priču koju nam ovim novim projektom ima za ispričati. I tako je stigao taj dan – dan kada je Tricky nakon koncerta u beogradskom Depou i prekinutog koncerta u splitskom klubu Judino drvo stigao u tjedan dana ranije rasprodanu Močvaru. Dakle, nisam bila jedina koja je nešto očekivala.
Ponukani pričom o koncertu u Splitu (koji je dan ranije zbog ‘raspričane publike’ čak dva puta prekinut) zagrebačka publika bila je ironično pristojna. Kada kažem ironično mislim na ušutkavanje onim poznatim ‘ššššššš’ koje se popraćeno prigušenim smijehom iz publike moglo čuti između pjesama koje je Adrian Thaws izveo uz bubnjara, gitarista i DJ-a (koji nije bio DJ Milo). 
Tih početak koncerta koji sam slušala iz stražnjeg dijela Močvare dočekala sam (opet) očekujući da će se atmosfera ubrzo iz eterične i komorne pretvoriti u barem malo energičniju. Tome na žalost nisu doprinijele mlake zahvale u vidu mehaničkog “Thank You” nakon svake druge pjesme, izbor pjesama koji nije uključivao neke od najavnih singlova poput “Beijing To Berlin”, nerazumljivo mumljanje koje smo ‘čuli’ dok je okrenut leđima publici pjevao u mikrofon, ali niti sjajan i besprijekoran (iako polovičan) bend… 
Upravo su ovo napisano i glavne odrednice onoga što sam u petak dobila od pionira trip-hopa kojeg i dalje bez obzira na sve itekako cijenim. Svjetla točka koncerta svakako je bila stvar “Overcome” koju sam nedavno istaknula i kao jednu od njegovih najvažnijih pjesama, ljudi koje sam srela i poneki svjetli trenutak koji se dao vidjeti tijekom tih sat i pol Trickyevog performansa.
Očito sam ipak očekivala previše. Iako sam novi album napreskokce poslušala prije nego što sam pohodila koncert shvatila sam da sam ga tako poslušala s razlogom. Iako se o ukusima ne raspravlja Tricky je ako mene pitate ‘promašio ceo fudbal’. Počnimo s prostorom čiji bi izbor, s obzirom na komornu atmosferu koju je Tricky očito priželjkivao, možda bolje odgovarao nekom kazalištu gdje po defaultu znaš da ćeš doć’, sjest’ i nešto slušat’. Zvuk je (možda čak i namjerno) bio prigušen, a publika mahom koncert opisivala ‘dosadnim’.
Korektan nastup trajao je svega sat i pol’ iako svi znamo da bi Tricky s obzirom na količinu izdanih albuma i singlova bez prestanka mogao pjevati dva dana. Imala sam osjećaj da se na bis vratio zato jer se to od njega očekuje, a ne zato jer ga je publika na isti glasno zvala preko nekoliko minuta i sve skupa na mene je ostavilo dojam blijede sjene umjetnika koji je nekada bio.
A sad malo o onome što nisam očekivala. Nisam očekivala da će ponoviti nastup koji je pred zagrebačkom publikom ostvario sad već davne 2009. godine. Nisam očekivala da ću doživjeti ekstazu i da će mi ovo biti jedan od najboljih koncerata 2016. godine. Nisam očekivala da će dojmovi većine ljudi na koncertu biti mlaki i definitivno nisam očekivala da ću s koncerta otići pomalo razočarana.
Performans koji nam je Tricky u petak predstavio u Močvari vjerojatno bi bio bolji da ga je održao u nekom drugom okruženju jer vjerujem da bi dojam tada bio bitno drugačiji. Kao i očekivanja.
