Mjesto radnje je bilo isto kao i prethodne večeri kada sam gledao Thee Silver Mt. Zion – Zagreb, Teatar &TD. U subotu je izvođač bio bend Animal Collective iz Baltimorea, bend stilski dosta drugačiji od Thee Silver Mt. Ziona, no broj publike je opet bio približno isti kao i u petak. Njih 400-injak duša je došlo pogledati ovaj pravi mali spektakl.
Animal Collective je inače četverac (Geologist, Panda Bear, Avey Tare i Deakin), no ne znam koji je bio razlog da su se u &TD-u pojavili kao trojac.
Od njih troje dvojica su gotovo stalno za miksetama (jedan od njih povremeno svira bubanj), a pjevač uz to što pjeva također ima svoje miksete, gitaru, i perkusije. Premda im stvari na albumima zvuče dosta ambijentalno, na koncertu se uglavnom manifestira kao podosta minimalističko repetativni electro noise zvuk, s naglaskom na preklapanje melodija koje izazivaju nagle promjene raspoloženje kod publike i tjeraju ih na ples. 
U početku je publici trebalo neko vrijeme da uhvati ritam, no s vremenom se opustila i atmosfera se postupno dizala. Vrhunac je bio kad je pjevač uzeo gitaru u ruke (istovremeno je jedan od DJ-a počeo svirati bubanj) i nakratko ju zasvirao. Šteta što ju je brzo ostavio. 
Treba napomenuti kako pjevač ima odličan glas, izrazito senzibilan i sa smislom za nijanse, a još bolje zvuči kad mu se pridruži jedan od DJ-eva.
Kasnije su se opet vratili psihodeličnoj elektronici, a za bis koji je izmamljen nakon petominutnog čekanja su odradili dvije ambijentalnije stvari i jednu divlju electro stvar za kraj. Mogu reći da su mi za vrijeme koncerta najbolji bili ambijentalni dijelovi, dok je dijelova s elektronikom možda bilo malo previše.
Thee Silver Mt. Zion mi je dan ranije ipak malo više legao. Svejedno, jako dobar koncert, odlično odrađen, bez nekog pretjeranog kontakta s publikom. Sve što su imali rekli su na bini, nisu se ponašali kao bendovi koji svoje eventualno neznanje pokušavaju prikriti ulizivanjem publici.
Publika ih je više nego oduševljeno primila, a to je najviše došlo do izražaja dok su ih zvali na bis.
Rezime svega je da koncert ispunio apetite posjetitelja, a uz odlične svirke u ta dva dana mene je najviše razveselila činjenica da u gradu i dalje postoji odlično mjesto za svirke. Nakon gašenja Močvare to je stvarno potrebno jednom tako velikom gradu kao što je Zagreb.
