Bon Jovi + Opća opasnost + The Breakers
Uvod uvodnog uvoda za Bon Jovi u Zagrebu traje već oko godinu dana i ispričan je na sve moguće načine. Gledanje vremenske prognoze za taj ćudljivi lipanj u Zagrebu i blejanje u kišno nebo kroz uredske prozore te famozne srijede reklo nam je – došao je i taj čas.
Strah da će se ponoviti Metallica (iako je upravo obilna kiša taj koncert učinila genijalnim i neponovljivim iskustvom) malo je pao u drugi plan kada je najavljeno da s bendom ipak stiže i – Richie Sambora. Mašinerija Bon Jovija u kompletnom sastavu stigla je u ‘bizarnu Hrvatsku’!
Upravo taj opis prve stanice njihove turneje bila je glavna tema uz pivicu dok se između tribina sramežljivo provlačilo nekoliko hitova Opće opasnosti. Zaključci su bili razni. Od toga da bi trebao paziti što govori, preko toga da mu nije bilo na kraj pameti da će vrijedni hrvatski fanovi od nekud iskopati intervju iz Chicaga, pa sve do onih najlogičnijih – ‘nismo baš Uzbekistan, ali bome nismo ni neki preveliki spektakl od države’. Potvrdit će to svi koji su pokoji put izašli izvan granica Lijepe naše (ili posjetili WC maksimirskog stadiona).
Simpatični The Breakersi pokušavali su nemoguće – biti primijećeni od očiju i ušiju fanova koji čekaju da na stage izleti mega tvornica hitova. Podigli su ruke u nekoliko prvih redova partera, a ako se ne varam – mislim da su na sjevernoj tribini imali i fana koji je znao riječi pjesama (?!). Ili se dečko sprdao…
Čovjek bi poželio udarniju stvar za početak koncerta od “Raise Your Hands“, ali gledajući u pozornicu zasmetalo mi je nešto drugo – dan! Štreberski i najavljeno izašli su na stage točno u 20:30 i trebalo je proći nekoliko stvari da padne mrak i stvori pravi štimung jednog rock spektakla. Tek negdje na legendarnoj “Runaway” stvari su sjele na svoje mjesto.
Hitovi su strujali kao na traci, na nekima se više vidi da ih samo odrađuju (“Living On A Prayer“), na nekima manje, ali za prigovoriti se nema puno. Eventualno malo sterilnom razglasu, zbog kojeg se više moralo naprezati grlo tijekom predgrupa nego za vrijeme “It’s My Life” ili “We Weren’t Born To Follow“.
Naravno, takav uhodan i pedantno isplaniran koncert imao je i svojih specifičnosti. U jednom trenutku stage od ‘milijardu kvadrata’ pretvorili su u intimnije unplugged okruženje (nisam siguran čemu svirati harmoniku, ako se uopće ne čuje?!) i odsvirali “Something For The Pain” i “Someday I’ll Be Saturday Night“. Osim toga, i “Bad Medicine” se jako ‘spontano’ pretvorila u “Pretty Woman” i rasplesala ekipu.
Dva i pol sata proletjela su dosta brzo i očekivano. Bon Jovi ljudi i vole i mrze, ali – znaju za njega. Dakle, hrpetina hitova na jednom mjestu, toliko puta prosvirani da ih nekad pjevaju s manje gušta nego Mick Jagger “I Can’t Get No Satisfaction”. Ali, ljudi su uz te stvari živjeli, smijali se i plakali i kada na koncertu netko čuje taktove ultimativne himne svog života, odurlat će je iz petnih žila i svejedno mu je što se događa oko njega. To znači biti rock zvijezda!
Bon Jovi set-lista:
Raise Your Hands
You Give Love a Bad Name
Born To Be My Baby
We Weren’t Born To Follow
In These Arms
Runaway
It’s My Life
Blaze of Glory
Captain Crash and the Beauty Queen from Mars
We Got It Going On
Bad Medicine / Pretty Woman
Lay Your Hands On Me
Bed of Roses
I’ll Be There For You
Something For the Pain
Someday I’ll Be Saturday Night
Who Says You Can’t Go Home
Sleep When I’m Dead
Love’s The Only Rule
Have a Nice Day
Keep The Faith
– bis –
Hey God
Wanted Dead or Alive
These Days
Living on a Prayer
I za kraj…. Prije dvije godine U2 nam je uništio travnjak. Ovaj put nadam se da ga je Bon Jovi doveo do nepopravljivosti, pa da određeni ljudi napokon shvate da nam treba bolji, ljepši, funkcionalniji i što-sve-ne stadion. Ako ništa drugo, barem da se Sambora ima gdje pokenjati.
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
