Počinjem sa žalosnom ali istinitom konstatacijom. Kud Idijoti su unutar dugoreških gabarita zasigurno najveće ime od početka novog milenija. Zbog te se činjenice toliko iščekivao prošli, famozni petak. Inače, tijekom devedesetih punk-rock scena malog provincijskog gradića bila je mnogo zanimljivija, pa su tako njime prokolali Kojoti, Majke, Prljavo kazalište, Let3, PipsChips&Videoclips…
Od novijih događaja sve je najčešće završavalo metodama pokušaja i pogreški. Tako su se prije nekih pet godina u lokalnom disco klubu okupili Bare i njegovi tadašnji Plaćenici, ali se ta svirka nije održala zbog vječnog problema, novca i odsustva poblike.
Dotični prostor caffe bara Crossroads možda i nije najadekvatije mjesto za ovakav jedan događaj, ali svaka čast ljudima na hrabrosti i ostvarenom naumu da se konačno lokalna mladost suprotstavi folk-narodnjačkoj pošasti koja je u posljednjih nekoliko godina uzela previše maha. S druge strane kapa dolje Tusti i dečkima koji su pristali na ovakav, može se reći – spektaklić ako govorimo o gradu dugoreškog kalibra.
Večer su otvorili Mondo Bizzaro sa svojim već ustoličenim repertoarom obrada poznatih uspješnica iz svih razdoblja rock’n’rolla. Osim rocka često znaju posegnuti i za pop hitovima koje umotaju u ruho punka, te time dotičnim pjesmama daju potpuno drugu dimenziju. Tako su nam jučer na svoj način ‘preradili’ Orbisonovu “Pretty Woman“, Halleyov “Rock Around The Clock“, “Proud Mary” od Creedence Clearwater Revival te Denverov “Country Road“. 
U duhu večeri podarili su nam “Good Save The Queen” The Sex Pistolsa te “Bop Till You Drop” The Ramonesa. Moram priznati da se već i za vrijeme njihove gaže skupila pristojna masa ljudi, te se tako atmosfera sve više usmjeravala ka glavnim zvijezdama večeri. Za kraj su još odsvirali “Somebody To Love” Jefferson Airoplanea, “Ace Of Spade” Mötorheada, te ne bi ste vjerovali “Billie Jean” Michaela Jacksona, prepustivši tako svoje mjesto na stageu kolegama po struci iz Zagreba.
Ti momci odazivaju se na ime No More Idolos, koji iza sebe u nekoliko godina koliko postojanja imaju dosta zapaženih svirki po Zagrebu. Prisjetio bih se Močvare jer sam se u to vrijeme nekim čudom i ja zatekao tamo. Osim toga iza sebe imaju nekoliko gostovanja na festivalima, od kojih je zasigurno najjače ime Viva La Pola!, te nekoliko nagrada na kojima je, kako kažu, potpuno nenadano zasjalo njihovo ime. U svom bijelom Renaultu proputovali su Hvratsku od Osijeka do Zadra i koliko vidim svagdje je zabilježena dobra zabava.
Njihova svirka sastojala se od više autorskih stvari, a manje obrada, te dosta pozitivne interakcije s publikom koja ih je odmah prihvatila. Od stvari što sam putem interneta u ekspresnom roku uspio upiti svirali su “Prolazna stvar“, “Pure Sarcasm“, “Mayfly“, “Borders” dok su Mötorheadov “Relligion” te “Today Your Love” The Ramonesa, također posudili za ovu priliku. U čast Kud Idijota, koje inače iznimno cijene kako su to i sami spomenuli, izveli su “Kad sunce opet zađe“.
Oko 23 sati na pozornicu su stali Tusta i dečki. Kako su se već za vrijeme prethodnih koncerata upoznali s većinom fanova nije bilo razloga za previše okolišanja te su odmah krenuli žustro i na prvu. Naime, kako su repertoar ispaljivali iz glave nisam uspio pohvatati točnu set listu, tako da ću sad repertoar spomenuti onako kao mi naviru sjećanja.
Prije svega rekao bih da su u dva sata svirke pokrili veći dio opusa, od onih najstarijih pjesama s “Bolivija r’n’r” i “Mi smo ovdje samo zbog para” pa do ovih relativno novijih s posljednjeg studijskog album, koji zapravo i nije više toliko nov. Da odmah počnem s njim – “Ja sjećam se“, “We Salute You“, “Američki san“, “Jebem ti rat“. S albuma “Megapunk” počastili su nas “Genijalcima“, “Benzin, bejzbol i rok’en’roll“, “Blago budalama“, “Ali nije to još gotovo“…
Za vrijeme čitavog koncerta publika je ‘pogala’, a često su se događali i neplanirani dueti između Tuste i razuzdanih pjevača iz prvih redova. Inače, Kud Idijot, odmah po svome dolasku su ambijent uredili njima karakterističnim pozadinskim platnom plave boje s pregršt žutih zvjezdica, koje je stajalo za vrijeme svih triju koncerata.
Ne moguće je da njihov koncert proteke bez svojevrsne himne “Bandiera Rosse“, isto kao i “Bella Ciao” koja se iz publike čula za vrijeme svake stanke. “Kad sunce opet zađe” također je izvedena, ali ovaj puta u originalu. Pjesme “Maja“, “Pula” te naravno “Za tebe” otpjevane su u glas s publikom, a dotične su predstavnice “Zaratustre“.
Inače kad govorim o Kud Idijotima moram spomenuti da prema njima osjećam veliko strahopoštovanje, te da njihov rad pratim još od vremena nižih razreda osnovne škole kada sam sav novac trošio na kazete koje su im izlazile u različitim bojama, što je još jedna od stvari koja me kod njih fascinirala. I moram priznati da uz kolekciju CC-a još uvijek ljubomorno čuvam crveni “Megapunk”, bijelog “Tako je govorio Zaratustra” te žuti “Singles Collection”. Te tri kazete će ostati doživotna uspomena na početka mog srljanja u punk rock vode.
Kako se koncert bližio kraju, tako se i ekipa potjerana nesnosnom vrućinom počela grupirati na terasi, Tusta je tako najavio finale s nešto laganijim stvarima od koje se samo sjećam laganog uvoda pjesme “Zbogom Marija“.
Da finaliziram, bila je ovo jedna frekventna i energična večer, puna dobre glazbe. Još jednom sve pohvale organizatorima te naravno bendovima bez kojih se sve ovo ne bi moglo dogoditi. Ovime je dokazana da se sve može kad se hoće, a nadam se da će se takve stvari u našem gradu dokazivati i ubuduće.
