Subotnje veče, simboličan upad od 20 kn i tri zanimljiva benda uspjeli su namamiti van zagrebačku punk mlađariju, pa je tako po ne znam koji put KSET bio rasprodan, a ispred ulaza ostala još gomila zainteresiranih koji su tražili ulaznicu više. Zahvaljujem Bradi na upadu jer bi inače i sama izvisila, budući da sam potpuno smetnula s uma činjenicu da ulaznica na ulazu zasigurno više neće biti.
Prvi su svirali Pink Punkter, mladi velikogorički bend koji svira melodični punk rock na tragu Bad Religion i NOFX-a. Ugodno su me iznenadili svojim profesionalnim pristupom, nastup im je bio taman, ni predugačak ni prekratak, a osim vlastitih stvari za sam kraj izveli su i “Bob” od NOFX-a. Imaju i prekrasne roze web stranice (http://www.inet.hr/~ivrihtar/index.htm) na kojima možete pročitati i nešto više o bendu, a ja ću samo još dodati da sam ih danas opisala kolegici Evi kao ‘punk za curice’, ali u krajnje pozitivnom smislu, a apropo curica nije naodmet ni spomenuti da su imali puno ženskih obožavateljica u prvim redovima. 
Stariji po sviračkom stažu, ali i po godinama bili su Carl Hunter, karlovački bend koji je nekima možda poznatiji pod imenom Autoincest, a nakon poduže pauze u radu 2003. vraćaju se s novom postavom i novim imenom. Imaju malenu basisticu koju sam jedva vidjela od visokih glava ispred sebe, ali red je da ju spomenem jer je bila jedina žena na stageu jučer, dok mi je od ostalih članova poznat jedino bubnjar kojeg sam tu i tamo znala viđati po koncertima u KSET-u. 
Njihova muzika nešto je tvrđi HC, možda najsličnija onome što svira Motus, no nisam baš uspjela razaznati o čemu pjevaju, a trebalo mi je i malo duže da skužim je li pjesma na hrvatskom ili engleskom, budući da prakticiraju oboje. I njihove web stranice su vrlo informativne, pa prosurfajte po http://www.carlhunter.net. Ovdje moram spomenuti da niti njih niti Pink Punktere nisam baš najbolje vidjela, zato što sam većinu koncerta provela uglavljena na štangi od šanka jer je jedino tamo bilo mirno i sigurno (čitaj: pijani pankeri sa šiljcima i mokrim tijelima).
U pauzi DJ pušta odlične stvari i nabrijava nas na bend koji slijedi, a to su riječki Pasi (http://www.bend98.com/). Preporuke za Pase dolazile su do mene sa svih strana, a ono što sam dosad čula bilo je bez premišljanja vrijedno dolaska u KSET. Prvo što upada u oči kod ovog benda je da nitijedan od petorice članova nema punk imidž, što i nije tako važno jer zaista odlično sviraju, no malo mi je bilo neobično moram priznati.
Svirku su posvetili svima onima koji nisu uspjeli ući, a većina kojoj je to uspjelo završila je u mosh pitu na poganju. Ja sam također napustila svoju šank štangu i uz pomoć frenda nekako se provukla desnom bočnom stranom do prednjeg dijela. I taman dok smo prolazili jedan je veliki i ćelavi redar grubo odgurnuo otprilike šesnaestogodišnju curu koja niti je bila agresivna niti je bila blizu stageu niti je izgledala kao da će nauditi bendu. Na moje pitanje zašto ju gura dobila sam odgovor u stilu: “Ma boli me k.. što je cura”. Nisam htjela ulaziti u daljnje diskusije s njim, ali ako mi išta može dići živac onda su to bahati redari, a pogotovo kada tu svoju bahatost idu iskazivati na curama koje im nisu ni do ramena.
No, vratimo se koncertu. Pasi su zaista napravili odličnu atmosferu, jako su usvirani, brzi i energični, a tekstovi su im oštri, kritični i ludo zabavni pa je tako svaka stvar bila dočekivana s oduševljenjem. Sjećam se da su jednu stvar najavili kao pjesmu ‘protiv svih licemjernih popova i časnih sestara’, a njihov vjerojatno najveći hit je pjesma “Jebotebog” na koju jednostavno ne možeš a da ne kreneš pjevušiti skupa s pjevačem “Budim se, jutro je, odljepljujem svoje okice…“.
Inače, Pasi imaju novi album “Pravac paleolitik” na kojem ima super stvar “Junaci našeg doba” i koji se mogao nabaviti u KSET-u, ali budući da je oko štanda cijelo vrijeme bila neopisiva gužva ostavila sam si to za poslije i na kraju zaboravila. Ali bit će valjda još prilike, a od sada pa nadalje uredno se bilježim za buduće posjete njihovih koncerata jer su ovim nastupom to svakako zaslužili.
Foto: E. M.
