Mala obitelj Mr. Moonleeja svakim se danom sve više širi, a njegova najnovija djeca imaju belgijsku mamu, govore nizozemski i odazivaju se na ime Hitch. U sklopu svoje europske turneje posjetili su Zagreb, a društvo su im i ovoga puta pravili osječki COG.
Kažem opet budući da smo identičnu postavu već imali prilike gledati u siječnju ove godine u Klubu SC-a. Tada još samo vanbračna, Mr. Moonleejeva belgijska djeca u međuvremenu su postala i legitimna, a ponosni otac odlučio je taj događaj dostojno proslaviti. Povod slavlju zove se “We Are Electric!“, a sniman je prilikom njihovog zadnjeg boravka u Zagrebu u studiju Kozmo Bojana iz Lunara.
COG iliti Courseoverground osječki je noise/hc bend, a da zvuče kao Shellac reći će vam svi koji su ih ikada gledali. Iako postoje već desetak godina ne sviraju baš često, a pogotovo ne u Zagrebu te do sada – vjerovali ili ne – još nikada nisu svirali u KSET-u pa je bio red da se i to već jednom ispravi. 
Promocija koja se trebala održati u Galeriji SC na veliko zadovoljstvo svih uzvanika na kraju je ipak prebačena u KSET, za što su ‘najzaslužnije’ tete iz SC-a kojima se u zadnje vrijeme nikako ne sviđa ideja održavanja koncerata u Galeriji. Hvala tete!
Koncert nije mogao početi dok se bendovi ne nahrane, a budući da je bubnjar COG-a dobio krivu pizzu, morali smo malo pričekati. Biloš je inače isti onaj bunjar koji svira u This Day Will Burn i do jučer sam mislila da je pravi Slavonac koji voli sve što je masno i slasno, no vegetarijanska pizza ga je raskrinkala. Kako bi i dalje dobivao dobre recenzije morao mi je obećati da ni jedan ni drugi bend neće odvesti u emo smjeru, a kako je naš deal imao i svjedoke smatram ga krajnje ozbiljnim.
COG dakle u postavi Biloš za bubnjevima, Dindo na basu i Majkić kao glas i gitara u svojih je četrdesetak minuta prisutnima pružio pravi tečaj noisea za početnike. Neću sad reći da je ovo bio njihov najbolji koncert ikada budući da sam ih puno premalo gledala da bih mogla donositi takve zaključke, ali od onih rijetkih koncerata koje sam uspjela uloviti ovdje u Zagrebu, ovaj mi je bio daleko najbolji.
Svirali su desetak stvari među kojima polovicu s novog albuma koji službeno izlazi početkom iduće godine, no promo primjerci već neko vrijeme kruže uokolo. Pjesmu “Gambler” koja je izašla na kompilaciji “Feathers, Wood & Aluminium” posvetili su Ivici Baričeviću-Bari, koji je bio jedan od prvih ljudi koji je vjerovao u ovaj bend i koji bi sigurno bio prezadovoljan da vidi dokle su dogurali.
Za sam kraj čuli smo novu stvar imenom “Truckers And Railroads” koja ima jebeni gitaristički uvod i jedna je od najzapaljivijih stvari s nadolazećeg albuma, a na bis očekivano nisu izašli.
Btw, čestitamo Gogiju, KSET-ovom toncu, koji je, ugrubo brojano, jučer odradio svoj 700. koncert i zaslužio lijep poklon od kolega iz kluba. Bravo Gogi i želimo ti još puno koncerata!
Nakon COG-a sve zvuči k’o voda pa me se tako ni Hitch – kao ni na prošlom koncertu – nisu baš nešto dojmili, a i udavili su malo sa onim instrumentalima. No možda je u pravu frend kada kaže da bi njih svi puno više pušili da su Amerikanci. Ipak, dok konačno u miru ne poslušam taj njihov novi album i eventualno se dam razuvjeriti, za mene ostaju samo još jedan bend za koji ne bismo niti saznali da se ne druže s našim domaćim dečkima.
Za kraj još samo napomena da je isti dan u Močvari održana promocija albuma Senate Fox, uz goste Dislike i češke See You In Hell. Tko je bio tako ‘pametan’ pa dogovorio promocije dva Moonlee izdanja u istome gradu na isti dan ne znam, ali oba kluba bila su tek polovično puna te bi ljudi koji stoje iza organizacije koncerata trebali znati da zbog takvih stvari ne gube samo oni i bendovi već i – publika.
PS: Fotke sam sjebala prilikom prebacivanja na komp jer sam seljo koji ne razlikuje ‘cut’ i ‘delete’ pa sam bila prisiljena bezočno pokrasti Mr.Moonleeja i njegovu galeriju!
