Tommy Emmanuel, u svom trećem uzastopnom pohodu po Hrvatskoj, prvi put posjetio je i Osijek gdje je u dva i pol sata sviranja, s bine Hrvatskog Narodnog Kazališta mnogobrojnoj osječkoj publici pokazao zašto ima najbolji bend na svijetu: jednu gitaru i svojih 10 prstiju…
Koncert je otvorio naš vrsni gitarist Damir Halilić – Hal, koji nas je uvodnom pjesmom, u Cooderovom stilu, proveo kroz povijest željeznice SAD-a, sjajno ukomponiravši tonove s vizualnom pozadinom video-projekcije. Odsvirao je još dvije stvari, među kojima i pjesmu “Brela” s novog albuma koji izlazi u travnju ove godine. 
Naravno, Hal nam je svima stavio bubu u uho rekavši kako će se već tradicionalni Hal’s Guitar Night (na kojem gostuju eminentni svjetski gitaristi) ove godine, najvjerojatnije, održati u tri hrvatska grada: Osim Rijeke kao domaćina, u igri su Zagreb i Osijek.
Nakon Halovog uvoda, ‘raja je počela da se pali i žari’ rekao bi Rambo Amadeus, jer na pozornicu je tad stupio trenutno najbolji svjetski gitarist Tommy Emmanuel. Premda vidno umoran od iscrpljujuće turneje po Hrvatskoj, ipak nije štedio svoje prste, glas i gitaru; doduše, jest svirao laganije stvari, ali ovo laganije shvatite uvjetno.
Njegov nastup bio je nevjerojatan i iznenađujuć (kao i uvijek), a repertoar novih trikova svake je godine sve veći i veći. A glazbeni repertoar sastojao se, osim već tradicionalnih obrada The Beatlesa (“Michelle“, “When I’m 64“, “Day Tripper“) i pjesama posvećenih Chetu Atkinsu (“The Man With The Green Thumb” i “To B Or Not To B” koju nam je najavio kao Sylvester Stallone zalutao u Shakespearevu tragediju – ipak je koncert bio u kazalištu), od njegovog afričkog “divljanja” po gitari u “Mombassi”, preko pjesme o američkim istraživačima “Lewis & Clark” s novog albuma, do harmonijski (čitaj: strašno teško) odsvirane “Somewhere Over The Rainbow“.
Spontanost njegovih nastupa nadaleko je poznata, nema set-listu, svira po nahođenju, te zaista ima sposobnost pretočiti svoje trenutno raspoloženje u svaku pjesmu, a upravo o tome najviše ovisi kako će ona zvučati. Neke pjesme čuo sam mnogo puta, ali ni jednom u posve identičnom aranžmanu. I povrh svog gitarističkog talenta, ovaj australski showman vrlo dobro poznaje i sva pravila stand-up komedije i zaista, kako je netko jednom rekao, njegovi nastupi bili bi zanimljivi i da ne odsvira niti jedan ton.
Koncert su obilježile i dvije gošće: Meri Trošelj s kojom je Tommy, zajedno s Halom, odsvirao njezin i Halov hit “Speak To Me“, a zbog osječkog je koncerta Meri odgodila nastup na Plitvicama, kako bi se osobno zahvalila osječkoj publici na osvojenom Porinu za gore navedenu pjesmu.
Druga gošća, Tommyjeva zaručnica Lizzie Watkins, nekako nije uspjela izaći na kraj s Tommyjem. Naime, njih dvoje su se na pozornici tako lijepo zabavljali pjevajući “Dream A Little Dream Of Me“, potpuno nesvjesni mnoštva koji ih promatra. Bio je to jedan od najspontanijih, najdojmljivijih dueta kojeg sam ikad imao priliku vidjeti. Sirota Lizzie nije znala što ju čeka, jer kad ju je Tommy uhvatio ‘na pik’, nasmijavajući kako nju, tako i sve nas, s gitarom i bez nje, pjesma – isprekidana njezinim smijanjem – potrajala je duže nego obično.
Međutim, upravo je ta pjesma onim malobrojnim u publici, kojima je Tommy nepoznanica, otkrila o kakvom genijalcu se radi. Za razliku od svih, on svira za svoju dušu, a ako se on ludo zabavlja svirajući, zabavit će se i publika.
Iščekivani vrhunac večeri svakako je bila hipnotička pjesma “Initiation“, ispraćena višeminutnim ovacijama, za koju jednostavno ne postoje riječi kojima bi se opisala, a izlazak na bis donio je “Classical Gas“, ali tek nakon desetominutnog medleyja drugih pjesama različitog glazbenog žanra, jer se Tommy, citiram, ‘nije mogao sjetiti kako se svira “Classical Gas”‘.
Prvi Tommyjev osječki nastup, 26. siječnja 2006, ostat će u sjećanju svima: Oni koji su ga prvi put vidjeli i čuli dugo će biti oduševljeni prikazanim, a oni koji su upoznati s njegovim nastupima već otprije, samo su još jednom dobili potvrdu svojih razmišljanja – da je najveći od najvećih…
Foto: Tomislav Kelić
