Otvorio se Privremeni ilegalni centar za kulturu i mlade u prostoru bivše tvornice Jedinstvo u Zagrebu. Dotična tvornica ‘ugasla’ je još u osamdesetima, da bi početkom devedesetih taj tvornički kompleks grad Zagreb otkupio planiravši ga prenamijeniti u veliki kulturni centar. U prethodnoj rečenici najvažnije riječ je ‘planiravši’ jer do sada je na planovima sve i ostalo.
Dok je Grad tako odugovlačio s projektom, u prostor tvornice ilegalno su se uselile razne organizacije i pojedinci koji nisu željeli da sam prostor propada i kulturno odumre. Veoma važan pojedinac Jedinstva je Damir Bartol Indoš koji je otvorio prostor pod nazivom Parainstitut Indoš u sklopu kojeg djeluje njegova Kuća ekstremnog muzičkog kazališta. Osim njega tu je i Udruženje za razvoj kulture – URK čiji su članovi 2000. godine otvorili kultno okupljalište mladih nazvano Močvara.
Da ne dužim, Gradski ured za kulturu imao je raznorazne ideje od kojih niti jedna nije realizirana, čitavi prostor tvornice ponuđen je URK-u na korištenje čime bi im svalili teret kompletnih troškova, ali u zamjenu za to Grad bi prostor doveo u red i time ishodio ugovor od kojeg su odavno odustali. 
Pitate se zašto ‘Drugi pokušaj’? Zato što je u rujnu 2005. godine u prostoru tvornice Badel – Gorica organizirana Operacija: Grad, kojom se tada pokušalo ukazati na nedostatak prostora adekvatnog za razne kulturne događaje. U provođenju te manifestacije u djelo sudjelovalo je 26 organizacija ponudivši sedamdesetak događaja na kojima je prisustvovalo ukupno 15.000 ljudi.
Ovogodišnji program proteže se na četiri dana i to od 26. do 29. travnja. Za svoj posjet odabrao sam petak koji me privukao atraktivnim programom, od kojeg najviše iskaču The Strange, te electro-rock atrakcija iz Beograda, Darkwood Dub. Iako su u Zagrebu gostovali još 2002., prvi puta sam ih gledao na prošlogodišnjem EXIT-u.
Kako bi si osvježio nostalgična sjećanja započeo bih retrospektivno sa ‘susjedima’ koji su i više nego očito bili zvijezde večeri. Uspjevši im uslikati set listu shvatio sam kako su repertoarom prevladavale pjesme s njihovog, kako to mnogi kažu, najboljeg albuma, “Elektropionir”. Gotovo polovina svih pjesama koje su nam jučer izveli potječe s dotičnog studijskog djela, dok su ostale bile jednakomjerno raspoređene sa svih ostalih albuma.
Prije svega morao bih pohvaliti novo uređenu veliku prostoriju i novi light sistem čija je svjetlost doslovno ‘parala’ prostor. Na žalost to mi je uvelike otežalo fotkanje, ali je podignulo vizualni doživljaj. Što se tiče zvuka spomenuo bih da je sve bilo dobro, osim basa, za kojeg smo se svi složili kako se čuje kao da je ispod vode, a kod Duba bas dionice su važna stavka. Započeli su “Centralom” s albuma “O danima” te “Baobab” s pretposljednjeg studijskog. One su više služile kao uvodno zagrijavanje te ispipavanje zagrebačkog terena.
Prava euforija nastupila je kada se u repertoar umiješao “Elektropionir” i najveći hitovi: “Ispod reaktora“, “O pustinji“, “Nedaleko odavde“, koja je ujedno bila i posljednja prije prve stanke, te “Zapremina tela” s kojom su završili koncert, a publiku u prvim redovima doslovno bacali u trans.
Nastup je, valjda zbog programa, bio dosta kratak, ali jezgrovit i energičan. Mislim da nitko, uključujući i mene koji nisam neki vatreni fan, ne bi smio biti nezadovoljan jer su Vučetić i dečki zaista dali sve od sebe kako bi dostojanstveno ‘krstili’ novi prostor. Od ostalih stvari svirali su još “Babalu“, “Kolotečina” i “Chromy” s albuma “U nedogled”, te “Ptice“, “Kozmos“…
Da se sada vratim na moje zvijezde večeri tj. The Strange. Ne znam koje bih epitete upotrijebio da nahvalim tu orkestralno vokalnu suradnju Chrisa Eckmana i naših The Bambi Molestersa. Ovo mi je valjda peti ili šesti puta kako ih gledam od kada su izdali svoj posljednji i jedini studijski album, nazvan “Night Of Forgotten Films“.
Kako za sada imaju taj jedan album, repertoar im je bio usko vezan za njega s malim pikanterijama koje su nam podarili pred kraj koncerta. Počeli su u 21 sat kako je to prema programu i najavljeno. Kako uvijek tako i sada, do dolaska Eckmana na stage, surfali smo rockom The Bambi Molestersa.
Ušao je gotovo neprimjetno započevši s naslovnom stvari albuma. Kako je koncert prilično rano počeo u ovoj novo sređenoj dvorani bilo je svega pedesetak ljudi zajedno s ton majstorom, nekolicinom fotografa i čitavim bendom, ali iz pjesme u pjesmu brojčano stanje publike bivalo je sve bolje.
Prvi dio koncerta i prvi dio albuma nisu se pretjerano razlikovali. Nakon “Night Of Forgotten Films” uslijedile su “Tonight I Will Say Anithing“, “River Of Twilight” te “See It In The Dark“. Za petu stvar izabrali su vjerojatno najveći hit “Comin’ Undone” napravivši tako ‘rošadu’ i pomak od studijske liste.
Za sljedeću “Long Shadow” na pozornici im se pridružio trubač koji je svojim sramežljivim dionicama dao punoću orkestralnim dijelovima ove pjesme. Za potrebe pjesme “Gone Missing” sam Chris Eckman je zgrabio svoju gitaru i time preuzeo orkestralnu inicijativu. S desne strane pozornice, već po dobrom starom običaju stajala je Lada, ‘hrvatska ledena rock kraljica’, sve je mirno promatrala te nepomičnim stavom i oštrim pogledom šarala polupraznom dvoranom.
‘Kraljica’ je svojom uvodnom dionicom najavila “Run With The Hunted” kojoj je prethodila meni nepoznata “Was There Anything I Coluld Do” da bi sve završili sa “Villier’s Terrace“.
Znao sam da još nije došao kraj mome druženju sa ‘čudacima’ obzirom da nisu ispucali čitavi repertoar, ali nakon prvog poziva na bis nešto sasvim novo i nadasve ugodno. “Rock ‘n’ roll Friend“, pa “Shadow Play” od Joy Division za čiju izvedbu im se priključio gost na gitari po imenu Jason, koji je doslovno divljao i paralelno uz pomoć gitare prislonjene uz pojačalo proizvodio tako moćan zvuk.
Zajedno su odsvirali još “What Goes On“, pozdravili nas i otišli, ali i dalje su nam ostali dužni još jednu pjesmu. Tako je i bilo, vratili su se ponovno i za kraj nam izveli “The Girl On Death Row“, čime su stavili točki na ‘i’, ili možda bolje reći točku na kraj rečenice.
Dobro, kako to samo oni znaju, su odradili koncert napravivši tako savršenu podlogu za Darkwood Dub koji je ubrzo slijedio.
Za sve koji nisu imali priliku prisustvovati, novo uređeni prostor velike dvorane bivše tvornice Jedinstvo zaista je dobar, lijepo sređen s predobrim lightom. U akustiku ne bih ulazio, ali novi prostor ima staru manu, a ta je neadekvatna ili možda čak nikakva ventilacija što će biti ubitačno za ove ljetne večeri koje nam tamo predstoje.
