Subotnja večer idealna je za provesti negdje vani, na koncertu dobro se zabavljajući. No, prevrtljivo svibanjsko vrijeme trudi se u posljednje vrijeme pokvariti dobru zabavu pa je zaprijetilo i Mambo Kurtu.
Proljetni pljusak nad Zagreb se spustio taman kad je trebalo krenuti put Teatra &TD. Hrabro došavši na mjesto događaja, unatoč pasjem vremenu, dvorana i predvorje zjapili su prazni, tek nekoliko desetaka ljudi kratilo je vrijeme u kafiću Teatra &TD. Organizatori su odlučili pričekati s početkom koncerta, obzirom na pozive i zamolbe ljudi da se početak odgodi dok se barem glavnina pljuska ne izlije i situacija malo ne primiri.
Nešto iza 22:15, pred nažalost oko tek stotinjak hrabrih duša koji nisu odustali, na stage izlazi dobar poznanik zagrebačke publike Mambo Kurt. Nije ga omelo što je morao malo pričekati, nije ga omelo što se na kraju nije niti sakupio veći broj ljudi na koje je navikao na svojim koncertima, naočigled dobro raspoložen započeo je svoj nastup.
Odmah na početku odlučio je predstaviti svima okupljenima svoj instrument, heimorgel, pitajući pritom publiku tko je po prvi puta na njegovom nastupu. Tek desetak ruku u zraku nije ga omelo da i svima ostalima objasni kako taj instrument funkcionira i kako je zeznuto svirati bas linije lijevom nogom. Okrenuo je orgulje tako da je sjeo leđima okrenut publici kako bi svi vidjeli kako se to svira, najavio tango ritam i otvorio s Van Halenovom “Jump“.
Publika je od prvih taktova, jednako dobro raspoložena kao i Mambo, prihvatila zabavu i ples je započeo u roku odmah. Jedinstven je to bio i doživljaj da je bilo prostora i za plesanje, pa se tako uvodni dio nastavio uz “Final Countdown“, gdje je Mambo Kurt u jednom trenutku sišao u publiku, pronašao zgodnu djevojku i odveo je natrag na stage na ples.
Uslijedio je već dobro poznati valcer, na temu “Enter Sandmana”, ili “Enter Sandman” na temu valcera, kako vam je već draže, i ples se ozbiljno zahuktao u prvim redovima. Falile su samo srednjovjekovne haljine za bal, kneževi, kneginje, prinčevi i dvorske dame. Raspoloženje je bilo na visini.
Zaredao je već standardni program, poznat s prethodnih koncerata, no kako bi udahnuo malo različitosti, našalio se Mambo u jednom trenutku na temu instrumenata iz ’80-ih. Prvo je izvukao ‘najružniji instrument’ koji je obilježio veći dio te glazbene dekade, dobro poznate, tzv. ‘keytar’ klavijature (ili synthesizer, ako vam je tako draže) i zasvirao “Rhythm is a Dancer” na opće oduševljenje i uz smijeh svih prisutnih.
Nastavio je u sličnom stilu, najavivši legendarno računalo koje su mnogi od nas u svojoj mladosti imali, kao računalo koje je u mogućnosti izvoditi jedino najjednostavniji oblik glazbe zbog svojih ograničenih mogućnosti i svega 64K radne memorije. Glazbeni pravac je hip-hop, iz torbe je izvukao Commodore 64 i opet izazvao salvu oduševljenja, a hit koji je uslijedio je bio Vanilla Ice – “Ice Ice Baby“.
Nakon ovog izleta u ‘naj-trash’ period ’80-ih, vratio se svojim orguljama i odsvirao “Killing in the Name“, a zatim najavio kako će odsvirati jednu domaću pjesmu, ali kako ne zna riječi, publika će mu morati pomoći. Iz torbe je, na opće iznenađenje, izvukao plavi dres broj 21 Igora Cvitanovića (!?), obukao ga i odsvirao “Dinamo ja volim“.
Do kraja koncerta zaredali su standardi s njegova repertoara, “Dancing Queen”, “Smells Like Teen Spirit”, “Just Can’t Get Enough”, “Say Hallelujah”, Slayerov “South of Heaven” i uobičajena parodija na marš i tehno ritam i njemačku tehno scenu. Nije izostao niti stage-diving, unatoč malobrojnoj publici. Mambo je na rukama vjernih fanova otplovio do sredine dvorane i vraćen je natrag na pozornicu bez imalo zadrške i uz očekivanu potporu Mambo-fanova.
Za one standardne posjetitelje Mambovih koncerata, unatoč osvježenju u scenskom nastupu, nedostajalo je novih hitova, no ispravak je došao na bisu koji je uključio nekoliko svježijih ili barem ne toliko standardno izvođenih skladbi. Vrijedi izdvojiti kako Mambo prati trendove pa je tako na repertoaru i trenutno jedna od najkontroverznijih ikona pop scene Lady Gaga s “Poker Face” koja zvuči nevjerojatno zabavno u izvedbi Mambo Kurta koji jedva uspijeva izgovoriti kompletan tekst ozbiljnim tonom glasa na engleskom jeziku sa izraženim njemačkim naglaskom.
Priredio je još i “Dance With Somebody” Mando Diao, Robbie Williamsov hit “Angel“, a za sami kraj, na inzistiranje iz publike, odsvirao i “Creep“, uz komentar kako se jedva i sjeća kako je to išlo obzirom da ga nije dugo svirao. Nije se primijetilo da je tako, a publika je pjevala u sav glas zajedno s njim od prve do zadnje riječi.
Šteta je u cijeloj priči što je kiša pokvarila dolazak većeg broja ljudi na ovaj nevjerojatno zabavan koncert u kojem se ne zna je li bolje bio raspoložen izvođač, ili publika koja se u ovom slučaju očigledno sastojala od najvjernijih fanova koji totalno kuže spiku i koje nikakva kiša nije mogla spriječiti da dožive ili da si naprave još jedan urnebesno zabavan tulum u opuštenoj atmosferi i prvi puta u puno prostora za ples.
