Utorak večer, cilj mog ponovnog dolaska u Zagreb bila je tko zna koja po redu promocija novog/starog studijskog materijala grupe Hakuna Matata. Album pod nazivom “Antigravitacija” osim putem interneta, promoviran je već u mjesecu travnju ove godine u Tvornici.
Tada se skupila čitava paleta Mišakovih prijatelja i suradnika koji su na bilo koji način pomogli da se ta simpatična muzička ideja realizira. Obzirom da materijal još uvijek nije izašao, kako to Krešo voli reći, na komadiću plastike zvanom CD, pred nama je bar još jedna promocija u prosincu ove godine.
Hakuna Matata, zagrebački je bend čiji je predvodnik poznata faca iz kasnih večernjih termina HRT-a, tj. on je voditelj popularne znanstvene emisije “Na rubu znanosti”. Sada kad smo zaključili da se radi o Krešimiru Mišaku, možemo konstatirati da je njegov sadašnji bend u najmanju ruku evoluirao iz benda Građani uz male preinake u sastavu članova. 
Grupu osim gore spomenutog frontmena sačinjavaju još Davor Masle, Danko Stefanović, Goran Markić, Hrvoje Carić te misteriozna back vokal pjevačica kojoj ne znam ime, ali pretpostavljam da je ona zamjenjivi dio postave. Matatu odlikuje izraziti rock popraćen simpatično humorističnim tekstovima čiji autori su trojac Masle-Mišak-Stefanović. 
Mišakov dio odmah se može prepoznati po izrazitim SF idejama pretočenim u tekstove pjesama, za što nam je najbolji primjer “Gumb” ili pak “Plastična suza“, dok je basist Stefanović stručnjak za pjesme s nešto socijalnijim temama – “NKV” ili “Sused Slavek“.
Da “Antigravitacija” nije samo puko izbacivanje ideja na zadanu temu, svjedoči nam pregršt ljudi s kojima su surađivali, pa se tu nalaze Zoran Predin, Davorin Bogović, Krešimir Blažević, Piko Stančić… Svi članovi unutar sastava iza sebe imaju bogatu glazbenu, iskustvom protkanu, prošlost. Hakuna Matata zasigurno nije bend koji će izmijeniti temelje hrvatskog rocka, ali zato je prava stvar za uklanjanje stresa i opuštanje uz dobru svirku te u najmanju ruku ‘blesave’ tekstove.
Za svoj jesenski dio promidžbe odabrali su mjesto u Zagrebu gdje se jesen najviše manifestira, a to je zasigurno najljepši i jedan od većih zagrebačkih parkova, Ribnjak. Cijela koncertna ceremonija odvijala se u samom srcu Ribnjaka, u rock’n’roll & blues baru Purgeraj. Taj bar koji mi je zaista prirastao srcu, mjesto je koje odiše toplinom i srdačnošću, destinacija čestih veselih koncertnih priredbi. Prisjetio sam se tako veoma dobrog koncerta Pipsa koji se tu održao krajem proljeća ove godine, te L.A. Jonesa, blues majstora koji redovito svake godine posjeti Purgeraj.
Koncert je bio zakazan za 22:00 sata, ali je počeo s nekih pola sata zakašnjenja. To je valjda zato što se Krešimir morao podružiti ili bar pozdraviti veliki dio od malog broja publike koja se skupila. Za mene je taj vremenski interval između zakazanog i stvarnog početka koncerta došao kao naručen zbog aklimatizacije te dostizanja radne temperature. Iako, osim pjesama koje su pustili u internetski opticaj, znam jako malo, i to mi je bilo dovoljno da cijeli koncert popratim a uz to još i svaku pjesmu znam do posljednje riječi.
Dobar dio tog razloga je što su Mišakovi dečki osim svojih izveli i dobar presjek novovalnih pjesama, stoga je ovog utorka u Purgeraju održan i neslužbeni pozdrav Novom valu. Koncert su otvorili s “Dobar vjetar u leđa” (P. kazalište) što je ljude moram priznati malo zbunilo, ali ih zato nije omelo da se u ritmu počnu bacakati po podiju. Nastavili su s “Mijenjam se” (Haustor), a odmah potom prisjetili nas na Metesija s njegovom “Nikol” (Zvijezde).
Sada kada je publika uvertirom bila ‘skuhana’ ubacili su jednu svoju “Otkad tebe više ne volim“, koja je najbolja za načeti temu “Antigravitacije” jer se baš lijepo uklapala u taj početni dio. Opet malo Haustora s “Volim slušati radio“, pa njihova “Novo gorivo“. “Kad si mlad” (Film) i Štulićeva “Marina” (Azra) dijelile su nas od premijernog prikazivanja spota za pjesmu “Plastična suza” ostvarenog u duetu sa Zoranom Predinom koji nas je na posljednjem promocijskom koncertu u Tvornici počastio svojim dolaskom i glasom.
Zatim su nam dašak ljeta u ovoj ‘babljoj’ jeseni donijeli sa svojevrsnom ljetnom himnom, “Ljeto nam se vratilo” (Animatori) te su tako nakon ponešto ‘isplakane plastike’ ljude opet oživjeli i pripremili za “Američku mjuzu”. Nakon nje ide “Ostat ću mlad” (Animatori), pjesma Fantoma “Pivo kola štok” te “Malena” (Idoli) koja je bila posvećena svim zaljubljenim parovima kojih je te večeri bilo svega dva ili tri.
Koncert se dalje nastavlja pjesmom o zagrebačkom kvartu Utrine, kojoj zaista ne znam ime, a za njeno dešifriranje s papira set liste trebali bi mi najveći svjetski kriptolozi. Poslije misteriozne, kristalno jasno sam pomoću uvodnih solaža shvatio da počinje “Neprilagođen” (Film) nakon koje ide “Jablan” (Azra) te “Zajedno” (Film). Sljedeća koju nam je Mišak poklonio iz vlastitog repertoara je “Gumb” na čije je lagane taktove publika, vidno ne upoznata, samo ljuljala u ritmu te iščekivala neki od poznatijih hitova.
Odmah potom došle su i takve u vidu “Sve je lako kad si mlad” i “Zagreb” (P. kazalište), “Moderna djevojka” (Film) te “Nemir i strast” (Azra). Sve više se bližio kraj koncertu te su preko “Ona nije ovdje” (Animatori), “Zašto su danas djevojke ljute” (Idoli), ali izvedene u Mišakovom prekrojenom aranžmanu “…rođen sam devetsto sedamdeset i druge, nad Sopotom je puhao jugo…” te “Sretnog djeteta” (P. kazalište) došli do prvih zahvala i pozdrava.
Svi smo znali da još nije kraj, te se nakon nekoliko Mišakovih komentara publici bend ponovno pojavio na pozornici te su se prethodnim ovacijama zahvalili sa “Zamisli život u ritmu muzike za ples” (Film) dok su za sam kraj po drugi puta izveli “Američka mjuza“.
Okvirno, koncert je trajao sat i pola prilikom čega je izvedeno 29 pjesama, pretežno sve starih novovalnih hitova i najpoznatijih pjesama osamdesetih godina, a protkano s pritajenim promovirajućim materijalom Hakune Matate zbog kojih smo i došli.
Šteta što je publika ovog puta podbacila, ali siguran sam da će na sljedećoj promociji bolest publike biti izliječena.
