Nastavlja se šesto izdanje festivala koji se trudi prikazati suvremene trendove kretanja alternativne glazbe današnjice. Druga večer No Jazz Festivala odigrala se 3. studenog u prostorijama KSET-a, a svojim gostovanjima upriličili su je The Hub iz New Yorka i francuski King Automatic. Bio je to koncert koji je glazbenim sadržajem bio tipičan odabir Mate Škugora.
Na bini su se našli čudni, kreativni ljudi što uvelike opisuje i njihovu glazbu. Od ovog kluba već se može očekivati eklekticizam pa je tako bilo i sinoć. The Hub su trio kojeg čine bubnjar Sean Noon, basist Tim Dahl i saksofonist Paul Meurens, no njihova glazba, u skladu s njujorškim jazz-punk trendom, nadilazi osobine jazz tria. Njihova pripadnost downtown sceni glavna je odrednica kojom bi oni koji nisu čuli niti jedan od njihovih pet albuma, mogli zaključiti o kakvom se zvuku radi.
Sinoćnji koncert ostavio je dojam da je ključna persona benda Dahl koji svojim frenetičnim sviranjem bas gitare gradi osnovni izraz benda. Oboružan gomilama pedala i bučnim pojačalom, on stilistički šara po svim žanrovima, od lounge rifova i disca do hardcorea i noise improvizacije. U stopu ga prate Noon, koji iako tehnički nedotjeran bubnjar svojom surovom energijom i komičnim nastupom uspijeva parirati ostatku benda i Meurens, saksofonist koji je zvukom sinoć bio pomalo u pozadini, no bez čije prisutnosti ovaj bend ne bi bio cjelovit. Njihovim nastupom nismo ostali glazbeno prosvjetljeni, ali smo se mogli dobro zabaviti njihovim putovanjima iz pomaknutog jazz noisea do pitoresknih varijanta funka, bluesa i soula.
Nakon njih na binu se popeo King Automatic, simpatični Francuz iz Nancyja koji je tijekom svoje glazbene karijere odlučio odbaciti koncept garažnog benda i djelovati kao one man bend što je za glazbu kao što je garažni punk vrlo inovativna ideja. Potpuno sam uspjeva izgraditi zvuk cijelog benda oboružan klavijaturom (u nju usnimava loopove koji se jednolično protežu kroz cijele pjesme), gitarom u rukama te bas bubnjem i snare-om po kojima udara nožnim pedalama.
Njegov je nastup vrlo zabavan, a groove mu je zarazan pa je tako i ksetovska publika prihvatila dobre vibracije i nešto prije ponoći čak i zaplesala No, to je otprilike sve što on ima za ponuditi. Pjesme mu se baziraju na receptima koje smo čuli već tisuće puta, a izvedba je ograničena na vješto koordinirana, ali još uvijek samo četiri uda.
Ipak, zaključak je da Škugor uvijek uspije u KSET dovesti zanimljive ljude interesantnih ideja koji svojom kreativnošću privlače našu pažnju čak i kada su glazbeno nešto manje zanimljivi. Ovogodišnje izdanje festivala tek je započelo, a već daje naslutiti da je još puno dobrih koncerata pred nama.
Izvještava: Stjepan Jureković
Foto: Goran Čučković
