Zagreb je u kratkom vremenskom razdoblju ugostio nekoliko velikih imena američke hip-hop scene. Nakon De La Soula i El Da Senseia (ex Artifacts) u goste nam je došao još jedan velikan – Jeru Da Damaja. Ali, cijela večer u Boogaloo clubu nije prošla bez minusa.
Glazba koje je prethodila nastupima na bini bila je, u najmanju ruku, preblijeda i jednolična. Iako je sam odabir opravdan (glazba sa sredine ’90-tih godina), s namjerom da kreira atmosferu sličnu onoj koju će proizvesti koncert Jerua, teško je oteti se dojmu da je ipak premalo pustiti dva malo umiksana albuma gotovo od početka do kraja (2Pac te Raekwonov: “Only Built For Cuban Linx”), definitivno malo raznovrsnosti ne bi odmoglo.
Uslijedio je prvi nastup na bini, u liku DJ K’Pow-a. Njegov je nastup ipak ostavio nešto bolji dojam, iako ima još puno mjesta za napredak, pogotovo u izboru pjesama (interakcija s publikom) i umiksavanja pjesama koje je od stvari do stvari prelazilo iz lošeg u dobro, pa i odlično i natrag, s velikim oscilacijama.
Predgrupa – Doppler Effekt u sastavu Špica Magellano, Popara Inkognito (ex-Elemental) i DJ Oli Dobolli, vašeg su se izvjestitelja dojmili više kao uvreda main actu, nego kao bend koji će dostojno najaviti Jerua. Očajni tekstovi, nevjerojatna limitiranost i prosječnost ove grupe ne odaje nadu da bi mogli ostaviti ikakav trag na našoj hip-hop sceni van svojeg kvarta.
Iz pjesme u pjesmu ‘Nočno ptični‘ (kako se još nazivaju) izazivali su sve slabiji prijem publike, a iskreno rečeno svojim, nećemo se lagati, lošim pjesmama bolje nisu niti zaslužili. Nije im pomoglo niti to što su izašli na binu poslije ponoći, a sam Jeruov nastup bio je predviđen da počne oko 22-23 sata. A i lako je bilo vidjeti za njihovog nastupa koga su ljudi došli slušati.
Napokon, nešto prije pola 1 na scenu je izašao Jeru Da Damaja, zasigurno jedna od najvećih legendi hip-hop glazbe, u pratnji DJ Tommy Hilla. Nevjerojatno energetični nastup, sjajne pjesme te interakcija s publikom (u jednom trenutku je čak i napravio mali stand-up comedy act) nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Iako je koncert bio najavljen kao “Still Rising Tour”, tj. promocija “Still Rising” albuma koji treba izaći u sljedeće godine, u startu je svima bilo jasno da će većina seta biti posvećena pjesmama s iz sredine ’90-tih, najviše se orijentirajući na njegov legendarni (ujedno i prvi) album “The Sun Rises In The East” (Payday Records – 1994.), jedan od najboljih albuma uopće.
Dovoljno je samo navesti nekoliko hitova: “Ain’t The Devil Happy“, “You Can’t Stop The Prophet“, “My Mind Spray“, “Come Clean“, “D. Original“, “Brooklyn Took It“, “Da Bitchez“, koje su sve bile izvedene, i s razlogom, jer to su sve fantastične i svevremenske stvari koje traju već više od 10 godina, i zvuče jednako dobro kao i tada. Uz pjesme s gore navedenog albuma, Jeru je izveo i nekolicinu pjesama sa svog drugog albuma – “The Wrath Of The Math” (Payday, 1995.), između ostalog i još jedan veliki hit – “Ya Playin Yaself“, trećeg albuma “Heroez 4 Hire” (KnowSavage, 2000.), gdje posebno treba izdvojiti “99,9%“, te četvrtog albuma “Divine Design” (KnowSavage, 2003.).
Uz to, odrepao je i “Fall Back“, koja će se naći na njegovom novom albumu, a ubacio je u nastup i nekoliko sjajnih i njemu svojstvenih freestyleova, koji su samo još više podigli užarenu atmosferu u klubu. Jest da su možda njegove najbolje godine iza njega, oćelavio je (kako je primjetila i jedna obožavateljica iz prvog reda kad ga je upitala gdje su mu dreadovi) i nabacio koju viška, ali još uvijek izgleda jednako snažno i autoritativno na bini kao i prvog dana.
Sat i petnaest minuta atomskog hip-hopa potpuno je zadovoljilo sve fanove, i bilo bi zaista lijepo vidjeti ga još koji put. Bila bi to nevjerojatna večer, da nije bilo svega onoga što je prethodilo nastupu Jerua, tako da on dobiva 5 zvjezdica, ostatak showa 2, pa kad se sve to zbroji 5+2=7 podijeliš s 2 i ispadne 3.5. Pa sve lijepo zaokružimo na: **** (4 zvjezdice)!
