Nick Oliveri
Nick Oliveri sinoć je u zagrebačkom Vintageu priredio mali akustični solo spektakl pod nazivom “Death Acoustic” formirajući ugodnu i intimnu atmosferu koja je mamila brojne osmijehe na lica.
Oko jučerašnje večeri nema potrebe puno filozofirati. Bez ikakvih predgrupa i pretjeranog zagrijavanja, Oliveri je oko 22 sata s akustičnom gitarom izašao sam na ogoljelu pozornicu i priredio nam jedan kvalitetan, sirovi nastup u trajanju od otprilike sat i pol vremena.
Čim je izašao pred fanove odmah je upozorio da uz njegove pjesme nećemo zaspati jer će ‘vikati na nas’. Ipak, u svemu tome što nam je priredio nije bilo naznaka onog agresivnog buntovnika koji je možda bio prije otprilike 15 godina kada je svoju slavu gradio kao član planetarno popularnog Queens Of The Stone Agea ili krajem ’80-ih i početkom ’90-ih u nešto manje poznatijem Kyussu.
Pred nama je sada stajao jedan razdragani, simpatični 43-godišnjak s iskrenom željom da nam ispriča tko on zapravo je. Na to smo se već pomalo i mogli pripremiti jer nam je u intervjuu rekao kako je glazba koju sada stvara, iskrena i stvarna te pokazuje tko je on zapravo u cijeloj toj priči.
Unatoč tome, nije taj rock’n’roll ispario iz njega, u to možete biti sigurni, jer je stvarno žestoko otprašio tih sat i pol svirke. Derao se, pjevao, smijao i općenito bio u svom elementu uz čašicu i bocu žeste koja je stajala na barskom stolcu ublizini. Svojim imidžem i načinom ponašanja u prošlosti me oduvijek asocirao na puno blažu stoner-rock verziju GG Allina, čiju je stvar “Outlaw Scumfuc” ponosno predstavio u svojem stilu.
Koncert je otvorio s najpoznatijom pjesmom Kyussa, genijalnom “Green Machine” kojom je odmah oduševio. Uz nju tu se našla još jedna njihova, patnička verzija “Love Has Passed Me By” koju je posvetio bivšoj ženi. Tijekom koncerta je iskoristio koju minutu kako bi naglasio nešto što nam je već napomenuo u intervjuu, odnosno da Kyuss danas treba pripadati isključivo fanovima, a ne nekadašnjim članovima benda.
Potom je pozvao sve prisutne da mu se pridruže na pozornici. Uz koju sekundu prikupljanja hrabrosti, otprilike 20-ak ljudi iz publike popelo se na stage i poput nekog nabrijanog zbora pjevalo zajedno s Nickom “Feel Good Hit Of The Summer“, odnosno poznati stih u kojemu se nabraja: “Nicotine, valium, vicodin, marijuana, ecstasy and alcohol. Cocaine“. Naravno, bila je to puno puno pristojnija verzija nego što je bio slučaj na nedavnom koncertu The Exploiteda koji se održao na istom mjestu. Tko je bio, znat će o čemu pričam.
Osim ove, našlo se tu još QOTSA pjesama, kao što su “Gonna Leave You“, “You Think I Ain’t Worth A Dollar, But I Feel Like A Millionaire“, “Another Love Song” i izvrsna “Auto Pilot” koja je predobro zvučala i bez gostovanja Marka Lanegana.
Svirao je i pjesme od Mondo Generatora, Bl’asta i The Dwarvesa te neke povezane sa solo projektom Nick Oliveri’s Uncontrollable, poput “Luv Is Fiction” s albuma “Leave Me Alone”. Očekivano, bilo je tu još stvari “Death Acoustic” stvari – “Invisible Like The Sky” i “Dairy Queen“. Što se obrada tiče, na set-listi su se između ostalih našle i “Endless Vacation” od The Ramonesa i “Bloody Hammer” Rokya Ericksona.
Nick je pred kraj koncerta naglasio da se krajem godine ponovno vraća u Zagreb, ali ne sam, nego s bendom. Doduše, još ćemo pričekati službenu informaciju kada vidimo o kojoj postavi će točno biti riječ, jer se mnogo toga u međuvremenu može promijeniti.
Nakon nastupa, kako je i obećao, pojavio se pored šanka gdje se pridružio fanovima s kojima je razgovarao i fotografirao se. Iako nije bilo puno ljudi na koncertu, svi prisutni su uživali u klupskoj i intimnoj atmosferi na ovakvom netipičnom akustičnom gigu koji je uspješno zatvorio koncertnu sezonu u Vintageu.
