Neno Belan u Lisinskom; povucimo svijet za uši…

I ne samo veliki svijet nego i regiju. Sinoćnji koncert Nene Belena i Fiumens Mediteran Orchestra nije bio običan koncert.

Ne samo zato što je bio rasprodan – mada Belan već par godina zaredom
rasprodaje duple Tvornice, Domove sportova – nego zato što nam je
pokazao kako bi (kod nas) izgledao mogući ‘paralelni svemir’
pop glazbe, pop kulture i pop srednje struje.

Tri sata i tri minute svirke
Da smo normalno tržište, ali nismo. Stoga je sreća da Belan rasprodaje. Tri sata i tri minuta svirke? Unplugged, ali ne kenjkavo, nego energično i promišljeno, s drugačijim aranžmanima koji su isticali bit (hit) pjesama, singer/songwriterstvo, iliti kantautorstvo, bez puno maskiranja, s finom svirkom Fiumensa proširenog u Mediteran Orchestar, i s puno gostiju.

Bilo je to nešto poput revizije usporednog svijeta, pop scene kakvu smo mogli imati, a imamo samo Belana i još par njih. Koncert na kojeg ste mogli dovesti frenda iz New Yorka i rekao bi vam da nam i nije tako loše. Bez velikih estradnih gesti, showmanskih poteza i mazanja očiju. Bio je to čisti koncert, s odličnom glazbom, filigranski odsviran, skoro prefin za naše estradne uvijete.

Povisimo prag kvalitete
Bilo je toliko fino da je bilo prefino. Čak i neki poklonici Belana su mi komentirali da im je falio show, predstava. Neki dernek da se to raspolovi i ‘ubije’, jer je nekako bilo preelegantno ako usporedimo s onime što se svira i ubija svakodnevno oko nas. S puno dobre glazbe, ali koga još glazba zanima? Osim nas 1800 u Lisinskom, i isto toliko idući ponedjeljak?

I neka je bilo fino; podsjetilo me na izvrstan koncert Olivera Dragojevića pred par godina s Elvis Stanić Bandom, kad je publika u Lisinskom umjesto sirupaste estrade mislila da je na karminama, koliko je bilo ozbiljno dobro.

Treba povisivati prag kvalitete, a Belan je s proširenim društvom u četvrtak napravio baš to, dao si truda i složio ozbiljan program. Program koji vas je podsjetio da smo na koncertu čovjeka koji od 1986. – nastupa Đavola u Kulušiću za potpis ugovora s Jugotonom – nije napravio pogrešku. A napisao je puno odličnih pop pjesama i striktno glazbenim sredstvima gurao svoju priču. Jednom kad smo pričali pred desetak godina sam mu u zajebanciji rekao da bi trebao napraviti neki ozbiljni skandal, da se možda s autom zaleti na jedrilicu u riječkoj ili splitskoj luci? Srećom nije to napravio, ali je u proteklih desetak godina i na tržištu ‘narastao’ i ‘naplatio’ kvalitetu koju je tvrdoglavo provodio, pa danas rasprodaje bez srama i upitnika.

Belan, R.E.M. i The Beatlesi
U ta tri sata sinoć ste uz Belanove pjesme čuli koliko je to slično R.E.M.-u (zbog dvije mandoline, ko da je Peter Buck bio na pozornici), ili The Beatlesima, ne samo zbog “Stojim na kantunu” koju je preuredio u hommage “Get Back”. Bio je to fini presjek zvuka pop-pjesme od pedesetih naovamo, bio je i gudački kvartet, klapa Kampanel, girlie-pop (The Frajle), i zvuk otoka s Ljetnim kinom Maxa Juričića, country ukrasa koliko hoćete, sjećanja na Dina Dvornika i još koječega. Pa i Natali Dizdar koja je pjevala izvrsnu “Grijeh” od Dina Šarana, ali mi nikako ne ulazi pod kožu hladnoćom koju emitira, a lijepo pjeva, što je paradoks i šteta.

Zovimo Dražena Siriščevića i Cavea
Nije bilo Dražena Sirišćevića koji je smislio promo-kampanju dvorane Lisinski ‘Povucimo svijet za uši’, a da je bio poslije koncerta u garderobama, vidio bi kako se poteže svijet za uši. Pretpostavljam da bi uživao, i rekao radnicima Lisinskoga – koji su htjeli ići na spavanje, opravdano – da produlje ‘tajming’ za ‘after parti’ još iza 1 u noći. Jer ovakav tulum Lisinski je vidio samo kad je Nick Cave gostovao tamo.

Paket aranžman
Poslije koncerta dobili smo novi mali paket aranžman panonskog i jadranskog mora, jam-session u garderobi koji su započele novosadske The Frajle s gitarama i pjevanjem, a pridružio se Max Juričić s ukulelama, čije Ljetno kino možete gledati na najboljim otočkim tulumima u gradu, petkom u Sax!-u. Bila je s nama i gradonačelnica Komiže, pa smo imali i službeno pokriće.

Uskoro se pridružio i glavni lik večeri Neno Belan s udaraljkama (prazna butelja i vilica ili žlica), članovi Fiumensa i Ljetnog kina, Stipe Mađor i Jakša Kriletić kao dio najbolje domaće duhačke sekcije (falio je samo Igor Pavlica), Auguste i svi koji su bili u garderobi. The Frajle i Max napravili su majstorski ad hoc tulum s revizijom pjesama Leonarda Cohena, The Beatlesa i još jednog otočana, Boba Marleya čijeg se rođendana sjetio, tko bi drugi – Max.

Istra blizu tex-mexa
Kad sam svojevremeno gledao nastup Gustafa u Gjuri II, s gostom Davidom Byrneom u “Kega si sanjala” (obrada “Who Were You Thinking Of?” Texas Tornadosa), palo mi je pamet koliko je Istra blizu tex-mex zvuku kad se dobro svira.

Niti Jamajka nije predaleko od Brača i Visa kad se dobro svira, a tri sata majstorskog nastupa Nene Belana i Fiumens Mediteran Orchestra pokazali su kako nismo daleko niti od kvalitetnog pop svijeta kad se dobro svira i kad autor ima ovakav repertoar.

Dalmacija blizu Route 66
Niti Dalmacija nije bila daleko od Route 66; tko je završio tamo na ‘afteru’ neka javi kako je bilo, ja nisam jer inače nikad ne bi napisao ovaj tekst.

Ali, ovo sve u Lisinskom je bilo više nego dovoljno, mada ne dovoljno da se ne ponovi i u ponedjeljak 10. veljače. Jer Belan je to zaslužio, makar i ne sletio autom s rive na neku jedrilicu…