Nakon što je bio najavljen za 1. travnja pa odgođen zbog problema s letom iz Argentine, jučer je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održan nastup plesne skupine pod nazivom Tango Jazz Argentina. Za razliku od Tanga Silencio, koji je prije nekoliko mjeseci oba dana rasprodao ZKM, a mnogi ostali bez ulaznice, pomama za ovom predstavom ipak nije bila toliko velika. U ovom slučaju, sasvim opravdano.
U prvom dijelu programa četiri plesna para uz pratnju orkestra (violina, gitara, kontrabas, klavir i bandoneon) predstavili su se u nešto klasičnijoj plesnoj formi koja se oslanja na tradicionalne plesove i argentinski folklor, a između svake plesne točke na pozornici se pojavljivao pjevač.
No jedina koliko toliko upečatljiva točka prvog dijela bila je ona u kojoj su se dvije plesačice ‘otimale’ oko plesača te nam pokazale da je osjećaje itekako moguće izraziti i samo plesom, gestama i mimikom.
Nakon petnaestminutne pauze uslijedio je meni ipak zanimljiviji dio, tzv. Tango Renovacion koji je mješavina tanga i tradicionalne argentinske muzike s elementima jazza i popularne glazbe. Uz smjelije kostime plesačica i plesne forme postale su slobodnije i razigranije, iako se u nekoliko navrata primijetilo da plesači baš i nisu bili usklađeni.
Na samom kraju pjevač je predstavio cijeli sastav nakon čega se plesačima na pozornici pridružilo nekoliko dobrovoljaca iz publike te su svi zajedno zaplesali milongu, što je očito već postao uobičajen način završetka ovakvih nastupa.
Upadljivo glasna gospođa koja je sjedila red iza nas i nakon svake točke napadno vikala: “Bravo!” i time nas beskrajno živcirala, prokomentirala je nastup ljudi iz publike riječima: “Ah, pa to smo mi Hrvati, pa mi smo tako dobri u svemu”. Eto, nisam znala da se i u tango publici kriju ovakvi biseri.
A što se samog nastupa Tango Jazz Argentina tiče, moram priznati da me nisu oduševili, a kamoli oborili s nogu, što je bilo sasvim realno očekivati uz cijene ulaznica od 200 kn, te je na kraju svega ostao dojam tek korektno odrađenog posla.
Za tango je ipak potrebno puno više strasti, a nje je jučer bilo daleko više u publici negoli kod samih izvođača.
