Ove subote je u KSET-u održana još jedna deMode večer, svakako najbolja deMode večer na kojoj sam bio. Kako i ne bi kad su nastupali odlični bendovi, predvodnici nove beogradske rock’n’roll scene, Stuttgart Online i Repetitor, dok sam se do zadnjeg trena nadao da će nastupiti i naš ponajbolji bend Death Disco, koji je bio spominjan u nekim početnim kombinacijama.
Kako bilo, na kraju su ostali Stuttgart Online i Repetitor, a odgoda Death Disca nije utjecala na to da koncert već nekoliko sati prije bude rasprodan. Očekivao sam da će biti dosta ljudi, no tome se doista nisam nadao. 
Prvi je nastupio bas i bubanj dvojac Stuttgart Online (negdje oko 23:30), i već od starta su došli pokazati zašto su pozvani u KSET.
Počevši s nekim od stvari snimljenim na demo albumu (“Grlo” i “Kao Šarlo“), krenuli su energično i agresivno, te natjerali publiku na prve ovacije. Pretpostavljao sam da je većina publike tu večer ipak došla radi Repetitora, te mi je bilo neizmjerno drago kada sam vidio kako skandiraju Stuttgartima. 
Bojan i Marko su imali velikih tehničkih problema, Bojan uglavnom s mikrofonijom, dok je Marku od silnih udaraca bubanj konstantno bježao, još k tome je Bojan nastupio s visokom temperaturom i na bini se vrlo dobro nosio s tim problemom. Kao da mu je ona dala još jednu dodatnu energiju za nastavak.
Poneseni odličnom publikom nastavili su s razvaljivanjem instrumenata, a mudrom kombinacijom novih i starih pjesama (“Crna ovca“, “Mlad i gnevan“, “Policija“, “Malo veći“, “Muzika je važna“, “Superheroj“, “’25 stepeni“, “Oštar jezik“) večer su polako privodili kraju, da bi za konačan kraj odsvirali dvije najpoznatije stvari (većina ih je imala prilike čuti preko MySpacea), “On i mi“, te “2000000 ljudi“.
Bez obzira na sve probleme su napravili sjajan uvod, a nakon takvog fenomenalnog uvoda nije trebalo puno čekati da se na binu popnu Repetitori, koji su ovom prilikom došli promovirati svoj album prvijenac “Sve što vidim je prvi put“.
Bio je to ujedno i prvi put da sam ih gledao u klupskom izdanju. Sjećam se pretprošlog Rokaj Festa kada sam prvi puta gledao Repetitor i odmah shvatio kako je to sigurno jedan od najboljih mladih bendova koje sam u životu gledao. Zatim su iste godine (2007.) na Art&Music festivalu doslovno pomeli konkurenciju.
Dolazak u KSET i promocija pred zagrebačkom publikom se stoga nametnuo kao logičan potez. Rasprodan koncert je zapravo bio dokaz da je KSET-ova publika došla vidjeti nešto novo i originalno, a Repetitor to svakako i jest.
Od prvih taktova publika je krenula u trans i poganje, a pjevanjem gotovo svih stihova vidjelo se da ti ljudi nisu došli na osnovu nekoliko pjesama koje su čuli na netu, već da su očito temeljito preslušavali album.
Prve tri stvari (“Opet jak“, “Pukotine” i “Ogledalo“) su izveli istim redoslijedom kao na albumu. Publika je i dalje nastavila s poganjem, a nerijetko su padali na Borisovu pedalu na što se ovaj vidno ljutio.
Za one koji ne znaju važno je napomenuti da je Repetitor trojac koji svira u postavi s curama na basu i bubnju (Milena i Ana Marija), te pjevačem i gitaristom Borisom. Konačan produkt je energija kakvu se ne bi postidjeli ni jedni The Stoogesi, a nisu neozbiljne ni usporedbe s kultnim beogradskim bendom Šarlo Akrobatom.
U nastavak su ušli još agresivnije, sa “Zli sin đavola“, “Zdravo za gotovo“, “Izbrisati prijatelja“, “10 puta nedeljno“, “Teško dišem“. Pred kraj je i Ana Marija došla na svoje otpjevavši jednu pjesmu (“Sve da zaboravim“), dok su za prvi dio koncerta odsvirali pjesmu “Ja“, po meni njihovu najbolju pjesmu.
Bis je nakon svega bio neizbježan, a na njemu su odsvirali “Slamčicu”, te “Sve što vidim je prvi put“, pjesmu koja se ne nalazi na albumu, no prema njoj je album dobio ime.
Nakon svega se može reći da je to bio trijumf beogradskih bendova u Zagrebu, a ne nikakva mladenačka energija kako to mnogi vole prikazati. Ipak je Repetitor pobjednik pulskog Art&Music festivala 2007., najprestižnijeg natjecanja demo bendova na Balkanu, dok je Stuttgart Online godinu kasnije završio kao drugi (pobijedio je riječki Klaus).
Repetitor je nedavno izbacio odličan album, a mislim da bi i Stuttgarti trebali ove godine izbaciti još jedan ‘bomba album’. Samo prošle godine je iz Srbije izašlo 6-7 zaista vrhunskih albuma, a meni je iskreno žao što nam je scena inferiorna u odnosu na onu iz susjedne nam države. Trenutno ne vidim nikakve naznake da bi im se kvalitetom mogli barem približiti.
Rusi su nam ukinuli plin, zato su nam Beograđani odlučili poslati najnoviju energiju u vidu Stuttgart Onlinea i Repetitora, energiju koja će zasigurno još podosta potrajati.
