Zadnje večeri ZGetno festivala organizatori su najavili portugalski etno sastav Mubrook te dobro nam poznatu njujoršku četvorku Gutbucket koja izvodi avangardni jazz. Čitajući najave ovog koncerta zanimalo me kako i zašto je smišljen ovaj spoj, te kako će publika reagirati na transfer s melodičnih etno melodija na buku i eksploziju Gutbucketa.
Po dolasku u SC pitao sam o ovome gospodina Domagoja Marušića, izvršnog producenta festivala: “Naš cilj je pružiti ljudima uvid u različite pravce glazbe različitih stilova i različitih kultura. Ograničavati se na to da sastavi u jednoj večeri moraju zvučati slično jednostavno nam je neprihvatljivo.”
Kao odgovor na ovo pitanje dočekala me obavijest na ulazu u SC. Naime, koncerti ne samo da nisu slični, već su toliko različiti da su ih organizatori smjestili u različite dvorane. Prvi su te večeri nastupali Mu, i to u klubu SC, dok se koncert Gutbucketa održavao u polukružnoj dvorani &TD-a.
Pjevačica, plesačica i violinistica sastava Mu, Diana Azevedo držala je plesnu radionicu 19. i 21. rujna gdje je pokazivala tradicionalne plesove kako Portugala, tako i drugih naroda. Zbog toga je bila ideja održati koncert sastava Mu u dvorani s dovoljno prostora da polaznici radionice pokažu što su naučili.
Mu su po prvi puta bili u Hrvatskoj, točnije kako su oni to rekli: “Prvi put nastupamo u inozemstvu. To jest, nastupali smo u Španjolskoj, ali to se ne broji, to je blizu.” 
Radi se o bendu koji broji šest članova koji sviraju različite instrumente, karakteristične za različite kulture, a na repertoaru imaju svega i svačega, od portugalskih narodnih pjesama do talijanskih, francuskih, makedonskih, bugarskih i drugih. Nisam siguran ni da znam nabrojati sve instrumente koje su Mu koristili, ali poslužit ću se starim trikom: nabrajam dok znam, a poslije toga hrabro nalijepim ‘i drugi.’ 
Bili su tu od bubnja, harmonike, ¾ kontrabasa, violončela, violine, preko table, tamburina, kastanjeta i drugih udaraljki, do moraharpe (švedskog nacionalnog instrumenta) i bouzoukija (grčki nacionalni) sve do neizbježnog didgeridooa. Ipak, moram spomenuti da se ne radi isključivo o debitantima na hrvatskoj sceni, naime Sergija Calista smo imali priliku vidjeti kao člana portugalskog sastava Mandragora ove godine na Ethnoambient Salona.
Najkraći opis nastupa benda Mu može se sažeti u jednu jedinu riječ: genijalno. Od samog početka su šarmirali kompletnu publiku, a dinamičnom, veselom, melodičnom i plesnom glazbom digli su i cijeli klub na noge. Čak se pokazalo i da je radionica narodni plesova bila uspješna, i da su učenici pohvatali i popamtili plesne korake i nisu se sramili demonstrirati svoje znanje.
Cijela dvorana je uzbuđeno dočekivala svaku pjesmu, a dva možda i najveća proloma oduševljena zbila su se kada je Mu počeo svirati ‘domaću’ (dobro, ne baš domaću, ali svima nam dobro poznatu) “Jovano, Jovanke“, te kada su najavili da su posebno za ovu priliku obradili i jednu tradicionalnu hrvatsku pjesmu.
To je bila kap koja je prelila čašu, kap kojom su nas ovi Portugalci definitivno kupili i zacementirali se u našem sjećanju. Kao što sam rekao, koncert se može (i mora) sumirati u jednu riječ: genijalno.
I za kraj, moram dati komentar da mi je žao što je redoslijed koncerata bio ovakav, možda bi bilo bolje da je prvo nastupio Gutbucket, a tek poslije Mu, imam osjećaj da bih se vraćao kući s koncerta s većim osjećajem sreće i zadovoljstva i širim osmjehom na licu.
Nakon što je Mu završio svoj genijalni nastup, bilo je vrijeme za prebacivanje u polukružnu dvoranu &TD-a na, kako bi to rekao John Cleese, nešto potpuno drugačije: Gutbucket.
Ova bruklinška četvorka dobro nam je poznata, već su bili gosti u Zagrebu na NO Jazz Festivalu, kao i u redovnom programu SC-a. Jedina promjena u odnosu na prošle nastupe je zamjena bubnjara. Naime, prije otprilike godinu dana doveden je novi bubnjar Adam Gold. Kako nam je sam saksofonist Ken Thomson rekao, to je novost za nas, ali ne za njih, oni su se navikli.
Gutbucket je dočekan s oduševljenjem, jer su svojim dosadašnjim energičnim i eksplozivnim nastupima prikupili dosta publike u Hrvatskoj, i tu večer se od njih očekivao genijalan show.
Kako opisati glazbu koju svira Gutbucket? Oni koji su ih nekad čuli znaju da to nije nimalo lagan zadatak, ali znaju i mogu shvatiti o čemu se to radi. Za one koji nikada nisu imali priliku čuti ovaj sastav, radi se o kombinaciji punka, progresivnog avangardnog jazza s energičnim rock’n’roll eksplozijama i suludo kompleksnim kompozicijama, s malo free jazz solaža preko svega toga. Da, znam da ovo zvuči kao nabacivanje glazbenim frazama bez mnogo smisla, ali to je napreciznije koliko može biti.
No, u odnosu na protekle koncerte na kojima sam bio, moram iznijeti i jednu zamjerku ovom nastupu. Naime, Ken je rekao da su se oni navikli na novog bubnjara i da ćemo i mi vrlo brzo i bez problema. Moram priznati da nije baš bio u pravu.
Nekako se, tijekom cijelog nastupa, osjećalo da bubnjar kaska, da su preostala trojica potpuno opušteni i imaju kontrolu i osjećaj za pjesmu, dok je na bubnjarevom licu namršten izraz dok broji 17/8 i pokušava se sjetiti kako su točno raspoređeni naglasci.
Ideja bubnja u rock’n’roll bendu jest upravo da ‘drži vrijeme’, da vodi bend i drži ga u tempu, no u glazbi kakvu izvodi Gutbucket potrebna je sloboda i osjećaj, ideje za improvizaciju dok se drži ritam.
Jasno je da, zbog kompleksnosti i tehničke zahtjevnosti skladbi, u sastavu kao što je Gutbucket ovo nije nimalo jednostavno, ali mislim da nisu još dovoljno uvježbani s novim članom postave da bi bili potpuno opušteni i slobodni. A to se, nažalost, i osjetilo.
Što se tiče ostalog, sve po starom. Bravurozne solaže Kena Thomsona na saksofonu dok skače s kraja na kraj pozornice izvijajući se u poze za koje je upitno može li ih svako ljudsko tijelo izvesti, pomiješane s pamtljivim riffovima i suludim solažama na gitari Ty Citermana koji stalno skače s efekta na efekt kako bi atmosferu glazbe digao na novi nivo, uz genijalnu pratnju Erica Rockwina na električnom kontrabasu koji miješanjem tehnike prstiju i gudala i korištenjem kako čvrstih bas-dionica, tako i potpuno improviziranih free dijelova daje jednu punoću zvuka koja Gutbucket čini upravo genijalnim spojem avangardnog jazz i punk izričaja.
Koncert odličan, poslastica za one koji vole ovakav zvuk, a takvih se (iako takav stil nije pretjerano popularan sam po sebi) skupilo oko stotinjak. Odlična trešnja na vrhu za zatvaranje jednog velikog događaja kao što je ZGetno festival 2008.
O festivalu… Mislim da su organizatori napravili odličan posao na ovom festivalu, što je pokazao i interes publike. Bendovi raznovrsni, zanimljivi, svjetski poznati… Prava poslastica za zagrebačku publiku. I zato sve pohvale organizaciji, želimo im da i dalje nastave ovim tempom, i, naravno, želimo im još bolji festival i dogodine.
foto: Tomislav Capan
