Michael Buble: Večer ispunjena romantikom, emocijama i bezvremenskom glazbom

    5056

    Michael Bublé sinoć je u Areni Zagreb započeo europsko krilo svoje zadnje turneje “An Evening With Michael Bublé“ kojom podržava posljednji album “Love“. Da mi je netko ikada rekao kakav koncert od njega mogu očekivati, ne bih povjerovao. Međutim, sinoć su se rušila i mijenjala očekivanja, sudeći prema nekoliko prizora iz publike gonile suze, premalo pjevalo s njim, što čudi, jer uglavnom izvodi svjetske klasike. Bilo je štoviše i dobrog humora, a Michaelovom šarmu ni ne pokušava se odoljeti. On dolazi prirodno, radosno, zavodljivo, ali uvijek odmjereno.

    Michael Buble, Arena Zagreb, foto: Božida Breški
    foto: Božidar Breški

    Koncert, ovaj puta očekivano, počinje na vrijeme. Michael Bublé pojavljuje se na vrhu stepenica pozornice koja je ujedno i mjesto orkestra. Pjevač se pozdravljao s najvjernijim obožavateljima, pjevao na koljenima, dva puta poljubio pozornicu, govorio o vjenčanju na kojem je bio u Hrvatskoj, zbijao šale, pričao priče… Već od samog početka me pomalo iznenadila suradnja publike koja je cijelo vrijeme doprinosila pljeskom u ritmu i bez da Michael započne. Oduševljenih uzvika nije nedostajalo, ali o pjevanju već možemo govoriti. Izgleda da većina prisutnih ili ne poznaje pjesme ili poznaje samo klasike, ali ne i tekstove istih. Isto nije umanjilo dojam suradnje i jedinstvenosti ovog koncerta.

    Michael Buble, Arena Zagreb, foto: Božida Breški
    foto: Božidar Breški

    Setlista je odgovarala do sada održanim koncertima turneje. Večer s Bubléom počinje s legendarnom “Feeling Good“ (Anthony Newley). Dojmljivo, dovoljno dramatično, s njegovim glasom, orkestrom i vizualima sjajno spojenim. Kroz koncert će zapravo orkestar ostaviti i bolji dojam od samog pjevača, ali konačnici nije za zamjeriti. Početkom se nastupa našalio s Arenom da će novac zarađen od koncerta utrošiti u kupnju bolje klimatizacije Arene, a nemalo se puta brisao rupčićima. Sladak trenutak bio je i kada je primio rupčić iz publike. Govoreći o kontaktu s publikom, Michael je puno razgovarao, bezbroj puta pružao ruke u publiku i obilazio pozornicu, a u jednom je trenutku čak uzimao mobitele i fotografirao selfieje s vlasnicima. Najjači trenutak povezanosti s publikom bio je naravno traženje dobrovoljca iz publike da pjeva s njim. S partera dolazi Joseph odnosno Josip, simpatični, pomalo prestrašeni gospodin u bijeloj košulji i u najboljim godinama  te nakon kratkog dogovora s Michaelom pjevaju “Fly Me To The Moon“. Njegov glas orio je Arenom i bez obzira što se pogubilo u tekstu, oduševljenje publike bilo je na vrhuncu. Izuzetno topao i euforičan trenutak koncerta.

     

    View this post on Instagram

     

    Josip i Michael. ? @michaelbuble @muzikahr

    A post shared by Patrik Eugène Horvat (@eugenepatrice) on

    Muziku podržava

    Bublé je imao jednu od ljepših pozornica koje sam gledao, s nježnom i efektno programiranom rasvjetom te materijal na video zidovima koji je bio ugodan i pametno usklađen s pjesmama, ostavljajući ipak fokus na onome najvažnijem, glazbi. I da ne zaboravim, prekrasna svjetla u obliku lanterni što su se naizmjenično dizala i spuštala duž piste.

    Michael Bublé proveo je zagrebačku publiku kroz zavidan mu katalog izdanja, osvrčući se na svoje lijepe obrade svjetskih klasika, ali ostavljajući četvrtinu koncerta za svoje pjesme i autorski materijal. Ključni trenutak koncerta bila je izvedba “Forever Now“, posvećenoj njegovom sinu i roditeljskoj ljubavi. Vezano za roditeljstvo, Michael je postavio raspoloženje pjesme dirljivom i snažnom rečenicom: “The days will be long, but the years will be short.“, a tijekom izvedbe video zidovi su prikazivali timelapse dječje sobe, mijenjanja namještaja i odrastanja. Tekstom predvidivo, ali time ništa manje značajno ili emotivno. Kao druge pamtljivije trenutke koncerta osim otvaranja, izdvojio bih izvedbe “My Funny Valentine“ (Rodgers & Hart),  “Sway“ (Dean Martin), “ Cry Me a River“ (Julie London) i naravno, cijeli bis. Za vrijeme “My Funny Valentine“ pozornica se pretvorila u površinu Sunca, a “Sway“ je rasplesao dio publike, uz malo Michaelove zavodljive motivacije, ali uz simpatičnu nepomenu da razumije one koji sjede te da se ne osjećaju primorano zaplesati.

    Michael Buble, foto: Božidar Breški
    foto: Božidar Breški

    Michael Bublé je govorio i o svojim korijenima s naših prostora, naglašavao posebnost ove večeri i pričao o svojoj obitelji. U jednom trenutku pucketao je prstima, da bi odjednom počeo beat boxati, a dogodilo se i “trollanje“ hita “Let It Go“ iz filma “Frozen“, na spomen čuvanja djece za vrijeme rada bolje polovice na filmu u Argentini. Prije još jedne romantične, Michael Bublé se šaljivo obratio parovima da je ovo večer za njih, a samcima škakljivo savjetovao da se moguće pridruže u “ménage à trois“. Ili ipak ne. Poseban trenutak bila je i čarobna izvedba “When I Fall in Love“ (Jeri Southern). Uz crno-bijele snimke uživo s pozoronice prikazanima na video zidovima i zvijezdanog neba na drugima, svu moć orkestra i njegov glas, Arena je bila u sigurnim rukama, uljuljkana u još jednu atmosferičnu izvedbu. Divno.

    Prije “Love You Anymore“, Michael je spomenuo da je koautor mladi kolega Charlie Puth, podosta omiljen našim popularnijim radio stanicama. Michael Bublé je s publikom odlaskom na B pozornicu podijelio priču kako je s 16 godina nastupao besplatno u klubovima, a istu intimnu atmosferu htio je prenijeti i u Arenu na sljedećih nekoliko brojeva. Lanterne se spuštaju i party se nastavlja, a Michael veselo izvodi s dijelom benda pjesmu “Buona Sera Signorina“ (Louis Prima). Uslijedile su “Just a Gigolo / I Ain’t Got Nobody“ i “You Never Can Tell“ (Chuck Berry) uz spomen filma “Pulp Fiction“ te autorska “Nobody but Me“.

    Michael Buble, Arena Zagreb, foto: Božida Breški
    foto: Božidar Breški

    Zadnja prije bisa bila je “Cry Me a River“. Pozornica postaje olujno nebo uz puno bljeskova uz glazbu. Bublé je in control i odrađuje odlično. Po izlasku se spušta s vrha pozornice i nastaje tama koju prekidaju fotografije Zagreba i Michaela ispred crkve sv. Marka u Zagrebu i veliki natpis “Hvala Zagreb!“. Orkestar nastavlja svirku, povremeno dajući spotlight pojedinim članovima, a uskoro se vraća i glavni šarmer. Postižu se neke od najljepših nota koncerta s “Where or When“ (Rodgers & Hart) i još jednom se malo više pleše uz “Everything“.

    Na ugodno iznenađenje publike koncert zatvara s predivnom izvedbom “You Were Always on My Mind“ (Gwen McCrae). Odabir ne bih nazvao taktičnim, koliko god se tako doima, jer bilo je za pamćenje. Napokon se jasnije čuo pjev publike, iako je i prije Bublé pohvalio prve redove. Konačno, Michael se, očekivano šarmantno, zahvalio svima prisutnima na kupnji skupih ulaznica, dolasku, traženju parkinga i organiziranja babysittinga.

     

    View this post on Instagram

     

    ???Buble – mission complete! #michaelbuble #arenazagreb #concert #starprodukcija #mediafish

    A post shared by Eta (@etathefish__mediafish) on

    Postoji percepcija Michaela Bubléa kao vrhunskog pjevača, s velikim obradama i sjajno upakiranim izdanjima. Iza njega je 10 studijskih albuma, četiri nagrade Grammy i oko 60 milijuna prodanih primjeraka izdanja. Moglo bi se reći da brojke govore za sebe, ali svi znamo da to nije toliko relevantno. Uistinu, trik kod Michaela Bubléa nije samo u njegovom glasu, nego u svemu što mu se pridružuje u prezentaciji i pjesmama. Uživo, postaje ponešto nebitno kako zapravo pjeva, jer dobro prenosi emociju i lijepo zvuči. Za svaku pohvalu je kako se pjesme izvode, koliko su kvalitetno i detaljno aranžirane.

    Paprene cijene ulaznica, nadam se da su većini opravdane. Za mene jesu. Michael Bublé je ionako izjavio “The money is all in the musicians“. Bublé je Areni sinoć dao mnogo optimizma, lijepih bezvremenskih pjesama, pristojnih, ali i odličnih izvedbi, dok orkestar i muzičari zaslužuju svaku pohvalu. Bila je to, pogotovo za jedan ponedjeljak, prekrasno provedena večer.

    0 Shares
    Muziku podržava