MetalDays – neuništiva teškometalna oaza u Tolminu

Po trinaesti put na istoj lokaciji, u slovenskom mjestašcu Tolminu, održao se metal festival. Ranije poznat kao Metal Camp, a evo četvrtu godinu po redu pod imenom MetalDays.

Iako je pretpostavka ‘majka svih zajeba’, uistinu je lako za povjerovati, da na planeti zemlji, naprosto ne postoji nijedna teškometalna duša, koja ili nikad nije čula ili nikad nije bila na ovom festivalu. Osim Europljana, iz godine u godinu, nazočio je i veliki broj ljudi iz Južne amerike, a ove godine najupečatljiviji su bili Čileanci.

Odavno je poznato da ovaj festival osim petodnevne svirke na dva stagea, nudi širok izbor zabave; od razgledavanja tolminskog korita, kupanja u prohladnoj rijećici, pa sve do topless odbojke na pijesku, noćnog striptiza ili yoge za dobro jutro, koja je idealan okidač za uništavanje toksina iz tijela.

Vrijeme se i ove godine mijenjalo svako malo, pa bi nakon okupanog sunčanog Tolmina, u jako kratko vremenu, opalila nevera nošena jakim vjetrom i sunčani Tolmin bi postao, kišom okupan. To naravno gotovo nitkom ne smeta, jer mnogi su se navikli na vremensku promjenjivost.

Baš prvog dana je tako i bilo, pa je nastup Orphaned Land, na glavnom stageu, prošao dijelom kroz kišicu i oblake, da bi za vrijeme nastupa Fleshgod Apocalypse, koji je uslijedio nakon njih, granulo sunce i njihov nastup je popratilo više publike. Orpahned Land bilježi jako dobar nastup, ali je Flashgod Apocalypse imao i boljih nastupa.

Veći interes kod publike stvorio je premijeran nastup na ovom festu, veterana Sacred Reich. Vokal i basist Phil Rind, dobro se sjeća ’90-te i nastupa u Ljubljani. Simpatično je bilo njegovo prigodno slovo, u kojem je skrenuo pažnju na teroriste i ubojice koji šire nemir po svijetu, rekavši kako je to mala skupina ljudi, a da svi mi ovdje, pripadamo većini normalnog i razumnog svijeta, te je nagovorio svih da zagrle prvu osobu do sebe, što je publika automatski i napravila uz gromoglasno odobravanje i prigodan aplauz. Nekoliko tisuća ljudi u zagrljaju na teškometalnom festivalu.

Zasiguno nesvakidašnji, ali fenomenalan momenat. Nastup su odradili pomalo s dozom rezerve što mnoštvu nije smetalo, da se razbacuje tijekom izvođenja njihovih najudarnijih pjesama; “The American Way”, “Independent”, “Surf Nicaragua”.

Idućih 75 minuta, glavni stage je pripao, kraljevima tame, koji uvelike štuju nečastivog, Dark Funeral. Crveni light show, vrata pakla su se otvorila i nastup otvaraju pjesmom s novog albuma “Unchain My Soul”, a nakon toga kao iz topa kreće rafalni “The Arrival of Satan’s Empire” i publika započinje svoj headbaning show uz circle pit. Prije pjesme “Hail Murder”, uslijedilo je nadvikavanje pjevača s publikom, te se tijekom nje otvorio oveći circle pit, a krenuo je i poneki crowd-surf. Nastup je prošao je u jednom dahu jer Dark Funeral i jest takav bend, pucaju rafalno iz svih instrumenata, u njihovom slučaju, veličajući nečastivog. Inače vrh njihove karijere bio je dok je vokal bio Masse Broberg a.k.a. Emperor Magnus Caligula i teško da će ga bilo koji vokal u toj ulozi nadmašiti.

Za kraj prvog dana na velikom stageu, ostao je nastup jednih od velikana thrash metal scene, Testament. Ove godine su svi ljubitelji thrash metal velikana, uistinu, mogli uživati jer je u srijedu, na glavnom stageu, svirao Kreator, a u petak Exodus.

Testament nas odmah na prvu loptu, vraća na svoj početak i probijanje na scenu s pjesmom “Over The Wall“, pa je na prve taktove većina okupljenog mnoštva odmah doživjela glazbenu ekstazu. U novije vrijeme na bas gitari je još jedan izuzetan čovjek, Steve Di Giorgio, koji je svirao u dosta bendova, a u Testament je dolazio i odlazio. Prva veća sinergija između benda i publike dolazi do izražaja na uvodnom dijelu pjesme “More Than Meets The Eye”.

Poznato melodično ‘ojkanje’; dobro je zatreslo Tolmin i tolmisnka korita, a takav momenat, dogodio se pred sam kraj nastupa, tijekom pjesme “Alone In The Dark“. Još jedan zanimljiv i bitan detalj zbio se prije izvođenja pjesme “Native Blood“, kada je Chuck Billy održao govor vezan za sve one indijanske manjine koje su dobrano istrijebljene od strane tamošnjih ‘blijedolikih’ i ostalih kvazi vlastodržaca, koji su imali, kako bi Indijanci rekli “štapove koje grme”- puške, pištolje i tako pobili kroz povijest nebrojeno plemenith ljudskih stvorova. Ova pjesma je također od jednih koja spada u sam vrh ovog benda. S pjesmom “The Formation of Damnation” završili su svoj odličan i profesionalan nastup.

Na malom stageu prvog dana festivala, sve oči bile su uprte u 60 godišnjeg Jessa Coxa, svojevremeno pjevača iz benda Tygers Of Pan Tang, koji spadaju u glazbenu evoluciju-revoluciju N.W.O.B.H.M. Tijekom nastupa, lijepo je bilo vidjeti, veliki broj poklonika, koji su njegovi fanovi i vršnjaci, a koji su također pohodili ovo sedmodnevno metal hodočašće. Sat vremena odlične svirke uz hitove , kao što su “Rock’n’ roll Man”, “Badger Badger”, “Don’t Touch me There”, ” Burnin’ Up”, koji su razgalili sve prisutne. Zadnji na malom stageu, prvog dana festa svirali su Monolithe.

Drugog dana festivala, dok su se mnogi vraćali s kupanja i uživanja u svim radostima koje donosi ovaj festival, u koncertnom polju, na malom stageu, širu javnost privlači nastup čilenaskog benda Nervochaos, koji voli komunicirati s publikom. Na velikom stageu Insomnium, bilježi solidan, ali energetski, slabo nafilovan nastup, kao i Arkona koja je ovdje čest gost. Al’ to se ne uzima za zlo nikom, jer još se nije rodio nijedan ljudski stvor koji je svoju svakodnevnu dužnost odradio besprijekorno, kao što nijedna sportska momčad nije u svojoj karijeri osjetila slast pobijede, poraza, i neriješenog rezultata.

Skindred radi veselicu, a tijekom nnastupa bilo je plovidbe na ljudskim rukama u lutf madracima. Nakon njihovog nastupa, većina se preselila na mali stage, odgledala i podržala nastup izraelaca Melechesh, koji su dobro poznati hrvatskoj publici i nastupima u Močvari, da bi se nakon toga, selidba većine izvela k glavnom stageu, jer je na red došao još jedan mračni, švedski blackeri Marduk. Ove godine, premijerno na velikom stageu. Odmah do izražaja dolazi Mortuusova pokretljivost na stageu pa i komunikacija. Korektan nastup uz vratolomije fanova tijekom pjesama “Azrael”,” Of Hell’s Fire” “Panzer Division Marduk”. Oni su ujedno bili zadnji bend druge večeri na velikom stagu. Za kraj drugog dana, na malom stageu , jake srpske snage okupljene pod imenom The Stone, odrađuju odličan nastup.

Na stageu uigrani, a centralna ličnost im je vokal, kojem se lice ne vidi, prekriveno je kapuljačom, a preko glave crna čarapa il’ ko zna što; al mu je zato vokal prodoran, moćan i razumljiv, obzirom da pjevaju na materinskom jeziku. Peteročlana skupina, jako dobro raspoložena za sitne sate, odradila jako dobar i upečatljiv nastup.

Treći dan na main stageu započinje s hrvatskim bendom Infernal Tenebra. Jedan od rijetkih hrvatskih bandova, koji se održao na sceni i dobrano zakoračio u profesionalne teškometalne vode i svaka im čast na tome. Polusatni nastup odrađuju odlično, poglavito s pjesmama s novog im uratka “As Nation Fall”. Lijepo je bilo vidjeti gotovo 90% hrvatskih metalaca koji su po vrelom vremenu u 14 sati došli vidjeti i podržati njihov nastup. Istovremeno to je probudilo uspomene iz 2007. godine, kada je varaždinska death/grind metal skupina Corpse Grinder svirala zadnja na malom stageu, pa su isto tako svi nazočili nastupu, da bi nakon toga, cijela družina otišla do beach-bara i tulumarila do zore. Za vrijeme Tenebrinog nastupa, Tolmin je opet bio okupan suncem, a nedugo nakon toga, postao poplavljen, pa je većina otišla u zaklon, dok su Aborted i Pro-Pain svirali na glavnom stageu. Naravno, da igranja i ludovanja po kiši , od strane prisutnih nije izostalo. Vrijeme je došlo za Dying Fetus, nebo se po ko zna koji put razbistrilo, koncertno polje, opet u suncu i kaos kakav vlada na nastupima ovom banda, još je jednom došao do izražaja.

Ovaj moćni američki terecet, nosi sve pred sobom i u sat vremena odradili su sjajan nastup. Okupljeni su se najviše razbacivali na pjesmama: “Your Treachery Will Die With You” i ” One Shot, One Kill”. Iza njih slijedi smirivanje i atmosferično opuštanje u vidu Graveyarda, da bi iza toga, centralno koncertno polje postalo, masovna pojava , glazbenog ludila, koje više od 3 dekade upriličuje na svojim koncertima, legendarna grind/core, birminghamska skupina, Napalm Death.

Sat vremena čistog rasturanja i razvaljivanja. Mnogi se čude dan danas, odakle tolika golema količina energije u njihovom pjevaču Marku Greenwayu Barneyu; a ovom prilikom se sjajno uklapa izjava, jednog ljudskog stvora, kojem Napalmi nisu baš nešto, al ih je gledala uživo prvi put; pa je zaključila da joj treba tabla normabella, da smiri sebe, a možda i Barneya nakon ovakvog nastupa. Po običaju sastavili su set-listu iz svih perioda njihove karijere, a vrhunac u publici se događao tijekom rokanja starih početnih pjesama, poput ” Life”, “Scum”, “Deciever” i nenadmašnih “Suffer The Children”, “Mass Appeal Madness”. Nakon polusatne pauze, vrijeme je za planetarno popularne, njemačke thrash metal legende Kreator.

Po ko zna koji put su dokazali, jer njihovi koncerti i jesu po sistemun ‘stani pa gledaj, uživaj i rokaj’! 90 minuta čistog uživanja. Light show, fenomenalan, Petrozzina komunikacija, nadglašavanje i nabrijavanje publike, kao i uvijek za svaku pohvalu. Oni kao bend su još jednom potvrdili, da su na vrhu thrash metala za vijeke, na ovozemaljskom životu!

Uvodna “Enemy of God”, pokreće okupljeno mnoštvo na svakojako kretanje; od običnog banganja do crowd surfinga ili pak formiranog, ljudskog lanca u zagrljaju u kojem svi ne štede vrat i tijelo i bangaju do iznemoglosti. Nastupi ovakvih bendova, uistinu, prođu u jednom dahu; a vrhunac je nastupio pri samom kraju, kada su otprašili ” Pleasure To Kill”, “Flag Of Hate”, te “Betrayer”. Naravno da je na prethodne dvije trajalo višeminutno nadglašavanje Mille i publike; Mille urla “Pleasure to….”, a rulja urla “killlllll” i isto tako , na Millino “It’s time to raise the flag of….”; a masa uzvraća “Hateeeeeee”! Nakon svega , veliki respekt, Milli i družini. Iza njih sat vremena, na main stageu, preostalo je za, Die Apokalytischen Reiter i solidan nstup za kraj treće večeri.

Četvrtog dana festivala, univerzum se opet poigrao i poslao obilje kiše na Tolmisnko tlo, pa je koncertno polje bilo dijelimično posjećeno u prvom dijelu dana, a to nije zasmetalo, mnogima da nazoče svirkama, američkih death metal veterana Imolation, zatim nešto sasvim suprotnijem Delain, te grčkom Septic Flesh; dok su se na malom stageu mijenjali Nameless Day Ritual, predvođeni ženskim vokalom, Overoth, death metal bendom iz Irske, koji ima fragmente, ranijih Morbid Angel uradaka, poglavito vokal, te dobro znana, mračna, hrvatska skupina Phantamasgoria, odradila svoj 40-minutni nastup.

Večer je ponudila odličnu ‘doomaru’ u vidu Electric Wizard. Sat vremena čistog chilla i opuštanja, što se vidilo na licima mnogih okupljenih, a paralelno s njima Gama Bomb na malom stageu, piči brzu, dobru i zajebantsku trešericu, najviše zahvaljujući njohovom pjevaču, koji nije mogao ,a da ne izbaci iz sebe koji zajebantski poklik u pauzi između pjesama.

Na glavnom stageu nastupu Devil Driver svjedočili su mnogi posjetitelji i bili razgaljeni i dobro raspoloženi nastupom, da bi za kraj ostali, stari dobri švedi At The Gates. “Cold”, ” At War With Reality”, ” Under A Serpent Sun”, “Kingdom Come” “Nausea”, te pred kraj, svemoćna “Blinded By Fear” su pjesme, koje će mnogima ovaj nastup ostaviti u trajnom sjećanju.

Završnica četvrte večeri na malom stageu, pripada jako dobrim njemcima Obscura, čiji nastup nije trajao sat i pol, kako je bilo predviđeno; ali i sat vremena je bilo, više nego dovoljno glazbeno ‘pranje’ s njihove strane.

Petog ujedno i završnog dana, veću pažnju na malom stageu privlači nastup benda Infest, gitarist i vokal nabijen snagom i energijom konstantno u melodičnim dijelovima trči po stageu, te je jednom prilikom srušio drugog gitaristu. Stalno se zahvaljivao i obraćao publici, nazivajući ih ‘warriorsima’.

Isto tako na glavnom stageu je bilo u jednosatnom nastupu Varga, s sinergijom na relaciji benda i publike, da bi nakon njih premijerno nastupio Einherjer. Ovo je bio jedan od razočaravajućih nastupa. Totalno bezvoljno odrađivanje, bez trunke energije i bilo kakvog pokretačkog motiva. Zato je Exodus odmah u startu napravio raspašoj, koji nije jenjavao do kraja svirke, koja je trajala 75 minuta.

Već i publika zna sama, bez prethodnog nagovaranja, kada formirati circle pit, surf crowd i bengati do iznemoglosti. Tako je bilo poglavito tijekom izvođenja starih pjesama “Bonded By Blood”, “Exodus”, “Toxic Waltz”, a na kraju na “Strike of The Beast”, formirao se i najveći wall of death na ovogodišnjem festivalu. Paralelno s njihovim nastupom, grinderi Gutalax izvode samo takav show na malom stageu. Tijekom nastupa letjele su role toaletnog papira na sve strane, skupa sa svim mogućim sredstvima koja se nose na more.

Blind Guardian je imao izvrstan nastup. 90 minuta, gotovo stalnog, zbornog pjevanja od strane publike. Izredale su se “Nightfall”, “Time What is Time”,”Lord of Rings”, “Imaginations From The Other Side”, da bi kako na njihovim nastupima obično i bude, ‘grande finale’ uslijedilo s “The Bard’s Song – In The Forest” i “Mirror Mirror”.

Uslijedila pauza duža negoli je bilo predviđeno, te je nastup Dragonforce, trajao kraće. Marc Hudson je bolestan, te ga je zamjenio Nrvežanin Pellek, pa lako moguće da je to ujedno i glavni razlog nešto kraćeg nastupa. Sve skupa pet pjesama.

Za kraj festivala, povratak korijenima i još jedan premijerni nastup na ovom festu, Satan. Ofomljeni davne 1979. godine, upriličili su sjajan koncert. Pjevač Brian Ross bio je uistinu dirnut: “Većina vas se nije ni rodila kad smo se mi oformili, a sve pjesme znate i pjevate s nama. Bog vas blagoslovio”. 75 minuta prošlo jako brzo, kao i cijeli festival.

Otvorili su s “Trial By Fire”, i nadovezali sa “Blades of Steel”, “The Devil’s Infantry”, “Twenty Twenty Five”, “Break Free”, “Ruination”.

Završio je još jedan veličanstven festival, koji će, zasigurno, mnogim posjetiteljima ostati u trajnom sjećanju. Svaki festival je sjajan na svoj način, ali ovaj ima ‘ono nešto’ u sebi, koji mnoge čini sretnima i oduševljenima. Ipak od ove godine, neće se trebati čekati cijelu godinu da bi se opet došlo do Tolmina, jer u periodu od 19.3 do 25.3.2017. slijedi Winter Days of Metal, koji će se održati u Bohinju i koji će zasigurno pružiti, mnoštvo, teškometalni i snježnih radosti.