Za uvertiru 4. Zagreb Jazz Festivala organizatori su odlučili pružiti šansu i hrvatskim mladim jazzerima. Ideja je prepoznati i domaći talent i pružiti nadolazećim nadama priliku da dijele pozornicu s najvećim zvijezdama svjetske jazz scene.
Ovaj festival otvorio je još uvijek mladi, ali domaćoj jazz publici vrlo poznati Matija Dedić sa svojim trijom, u kojem su osim njega nastupili i Dejan Terzić na bubnjevima i Martin Djakonovski na saksofonu.
Matiju Dedića smo gledali u različitim postavama, slušali ga kao glavnog člana sastava, kao gosta kada bi svirao čisto pozadinsku glazbu, slušali njegove pjesme, slušali njegove interpretacije tuđih pjesama… Po meni bi se uvijek nešto izgubilo. 
Uvijek je nedostajalo nešto da taj doživljaj bude potpun, ili bi se Matija previše zaigrao pa bi zaglibio preduboko u soliranje da se izgubi kompozicija i smisao, ili bi bend zvučao ‘neuigrano’ i izvlačio se, ili jednostavno ne bi zvučalo kako treba, kao da je uvijek nešto negdje zapinjalo.
U srijedu, kada je Matija Dedić Trio otvorio ovogodišnji Zagreb Jazz Festival, sve je sjelo na mjesto. Matija nas je proveo kroz svoje kompozicije, u kojima je kombinirao utjecaj klasične glazbe, kao i utjecaje modernog jazza.
U nekim od skladbi kao npr. “Etna” osjetio se i utjecaj etno zvuka i ritmova. Matija je jednostavno pokazao što sve zna i kakvim sve bogatstvom ideja raspolaže, i u baladama i u bržim ritmovima, u emocionalnim tihim melodijama, kao i u eksplozivnim bravurama. U šest skladbi demonstrirao je mnogo lica i dokazao da je postao kompletan glazbenik i odličan kompozitor.
A bend kao cjelina konačno je zvučao vrhunski. Dejan Terzić na bubnju bio je jako inspiriran i kao da je ono što je on uložio u nastup, ta nekakva energija, podigla cijelu izvedbu na novi nivo. Uz njega je na kontrabasu briljirao Martin Djakonovski. Bend je konačno imao ono nešto.
Svi jazz glazbenici znaju svirati, svi oni znaju držati ritam, svi oni sviraju točne harmonije i soliraju u točnim ljestvicama i mjerama. Ali, publika točno prepozna kada muzičari ‘kliknu’, kada se među njima stvori ‘ono nešto’.
A to se stvorilo na pozornici ZKM-a 5. studenog navečer. Rijetko se događa da publika ‘predgrupu’ pozove na bis. Možda je riječ ‘predgrupa’ malo bezobrazna prema Matiji, ali svi ćemo se složiti da je glavna zvijezda ove večeri bio Roy Haynes.
No Matiju Dedića i njegov trio je po završetku nastupa dočekao gromoglasan aplauz publike, kojoj je očito drag, koja je vjerovala u njega i koja konačno može biti zadovoljna jer je Matija dao sve što može.
Većina ljudi procijenila je da ih Matija Dedić, domaće ime, ne zanima, njega su već gledali, oni dolaze slušati slavnog Roya Haynesa (ili se samo pokazati u dvorani, no to je već druga priča…).
Neka im svima bude žao, jer jedan od češćih komentara koji se čuo nakon svirke bio: “Ovo je najbolja njihova svirka dosad, dalje je samo nebo granica”.
foto: Tomislav Capan
