Sigur Rós + Melodrom
Ne znam što je s tim Mars festivalima, ali u kojem god gradu se Mars pojavi dobri bendovi kao i dobar provod gotovo da su zagarantirani. Tako je i ovaj ‘mariborski bog Mars’ zaista bio odličan.
Festival u sklopu programa “Maribor – Europska prijestolnica kulture 2012” održan je na središnjem gradskom trgu, potisnuvši tako lokalne im ‘špicere’ na neka druga elitna mjesta dok su ‘Marsovci’ barem na jedan dan imali trg samo za sebe.
Popunjenost je, kako to već biva na ovakvim događanjima, ovisila o bendu i satnici tako da je prvi bend Mojcart imao trećinu trga i polovicu zainteresiranosti, Melodrom polovicu trga i trećinu zainteresiranosti, a Sigur Rós je, naravno, u potpunosti imao i preplavljeni trg i zainteresiranost publike.
Festival je otvorio slovenski trio Mojcart i zaista su me ugodno iznenadili. Riječ je uglavnom o akustičnom rocku s izrazito dobrim ženskim vokalom. Njihova glazba mješavina je The Cranberriesa i Norah Jones, a iako to možda u prvu ruku djeluje uspavljujuće pjesme su prilično zanimljive.
Drugi bend koji je stao ispred tada već brojnijih ‘Marsijanaca’ slovenski su indie synth-pop prvaci Melodrom. Radi se o zaista interesantnom, izvrsnom bendu za koji je prava šteta što još uvijek nisu više prisutni kod nas. No zato su jako popularni u Sloveniji, sudeći po pozitivnim reakcijama domicilne publike.
Melodrom je dobro zagrijao atmosferu za glavni bend festivala – islandski Sigur Rós. Za taj sam bend već potrošio (ne uzalud) previše superlativa pa ću možda koji i ponoviti.
Scena se preuređivala nekih 45 minuta kako bi dojam bio potpuniji dok su za to vrijeme svirale eksperimentalne pjesme Sigur Rósa. Negdje oko 22:15, kad ih je već publika uvelike dozivala, na scenu su stupili Sigur Rós s pratećim glazbenicima na gudačkoj i limenoj sekciji. Novitet je, u odnosu na koncerte s prošle turneje, ta da su dodali još jednog gitarista pa zvuče samo još snažnije. A tako su i otvorili koncert, snažno i moćno, s pjesmom “Í Gar” s kompilacijskog albuma “Hvarf/Heim“, koja vjerno pokazuje svu zbunjujuću mješavinu osjećaja melankolije, radosti, tuge, sjete koja se budi kod slušateljstva.
Zanimljiva je bila, zapravo, cijela set-lista, stoga što se nisu previše bavili aktualnim albumom “Valtari” pa su s njega odsvirali tek dvije stvari, a s pretposljednjeg “Me? su? í eyrum vi? spilum endalaust” tek jednu.
Nakon urnebesnog početka i probijanja zvučnog zida, odmah su ‘spustili’ s jednim od najvećih hitova “Vaka” pa ponovno ‘digli’ s “Ný Batterí” i “Svefn-g-englar” i “Saglópur“, pjesmama s njihova dva najhvaljenija albuma “Ágatis byrjun” i “Takk…“.
Za vrijeme koncerta na videozidu stalno su se prikazivale sekvence iz njihovih spotova, što je cjelokupni doživljaj svirke učinilo jedinstvenim. Nakon bržeg seta pjesama, ponovno smiruju s “Vi?rar Vel Til Loftárása” u kojoj su čak napravili i stanku u trajanju od jedne minute. Za vrijeme stanke trajala je tišina da se moglo čuti muhu, što je s obzirom na brojnost publike prilično čudno, ali dokazalo je kako je Sigur Rós privukao apsolutnu koncentraciju publike.
Tada su uslijedile opet redom brze stvari “Hoppípolla“, “Me? Bló?nasir“, “Olsen Olsen” i “Festival“. “Varú?” je tek prva pjesma koju su odsvirali s novog albuma, i to već pri kraju regularnog dijela koncerta koji su zatvorili s eksplozivnom “Hafsól“.
Bis su otvorili s drugom novom pjesmom “Ekki Múkk”, a zatvorili hitovima “Glósóli” i njihovom uvjerljivo najboljom koncertnom pjesmom “Popplagi?” koja je i njih i publiku, i scenografiju dovela do usijanja.
Što više reći nakon svega nego da su Sigur Rós najpopularniji nenametljivi bend svijeta. Jedinstveni, originalni, fascinantni, a tek uživo njihove pjesme dolaze do pravog izražaja, što su dokazali i na ovom Mars festivalu.
