Manu Chao + Sexymotherfuckers
Petak, 17. srpnja, je bio vruć dan i olovo se cijedilo s neba, a toplotni udar je palio sve pod dalmatinskim nebom.
Čekala se večer zbog njezinog blagotvornog temperaturnog učinka i zbog nastupa Manu Chaoa na zadarskom parkiralištu Jazine. Ali, eto kao za inat, čim se temperatura snizila za nekoliko stupnjeva, Manu Chao i njegova prateća glazbena horda su počeli prašiti svoj set ispunjen brzim ska-punk-reggae ritmovima koji su se nezaustavljivo valjali kroz narednih dva i pol sata trajanja koncerta. Temperatura među tisućama okupljenih je ponovno skočila do vrenja i atmosfera je bila uzavrela kao usred zvizdana!
Ovo je bio njegov peti nastup u Hrvatskoj i prvi u Zadru. Ovim koncertom je nastavljena fina tradicija ‘jednog velikog koncerta godišnje’, koja se u Zadru provodi unatrag nekoliko godina. Dakle, nakon izvrsnih koncerata Zucchera, Lennya Kravitza, Seala, Santane… (i ne baš tako dobrih Deep Purplea prošle godine), došao je red na Manu Chao La Ventura. 
A Chao je lik kojeg se lagano da zamijeniti za laganu ljetnu glazbenu pop-poslasticu veselih ritmova, koja baš onako lijepo sjedne nakon vrućeg dana. Ako se tome pridoda i sanjivi učinak marihuane, onda tim još bolje! Ali on je, naravno, mnogo više od toga. Već godinama s gitarom u rukama i mikrofonom negdje blizu srca s brojnih pozornica urla o tome kako politika ubija, ukazuje na prevrtljivost života koji je ‘poput tombole’, zaziva duh Bobbya Marleya jer ‘this world go crazy’… Izrastao na čvrstim temeljima protestnog rocka koje su postavili majstori poput Strummera i Lennona, on cijelu svoju karijeru, na mnogo jezika, ukazuje na nedostatke današnjeg svijeta. Pritom stvara glazbu koja je glasna, ponekad uznemirujuća, često sa zvukom sirene u pozadini.
Kao predgrupa nastupili su Sexymotherfuckersi, iliti ‘original dalmatian hop cup’, kako sebe bend predstavlja. Oko 22 sata na pozornicu je izašla zvijezda večeri, s pratećim bendom koji je – za razliku od prethodnog hrvatskog koncerta sa zagrebačkog Velesajma – bio podebljan brass sekcijom koju su činila dva trubača. 
Od kada je bend otvorio večer s “Mr. Bobby” uhvatili su ritam koji kao kod dobro podmazanog motora nije jenjavao do kraja koncerta. Ogroman broj okupljenih počeo je skakutati u ritmu “La vida tombola“, “Bongo Bong“, “Primavera” i ostalih uspješnica. Neki su se hladili pivom, a neki palili jointove. Atmosfera je bila ljetno-opuštena, ponegdje razularena. Chao je po pozornici trčao s gitarom i skakao u bjesomučnom ritmu svojih pjesama. S obveznom šiltericom na glavi, izvedbe je često završavao udaranjem mikrofona u predjelu srca.
Uskoro nije bilo važno koja je pjesma na repertoaru, “Clandestino“, “Politik Kills” ili “Machine Gun” bilo je u potpunosti svejedno – cijeli koncert se pretvorio u jednu dva i pol sata dugačku pjesmu. Izvedbe su se nadovezivale jedna na drugu ne dopuštajući publici da uhvati daha u uzavreloj srpanjskoj noći.
Jedan od vrhunaca večeri bio je izlazak na pozornicu aktivista za sprečavanje bušenje Jadrana i postavljanje naftnih platformi. Ispratio ih je veliki aplauz. Onda je bend krenuo neumorno dalje s “Radio Bembom” i ostalim poskočicama.
Od nekoliko prethodnih koncerata Manu Chaoa koje sam odgledao, ovaj zadarski nastup stavio bi odmah iza onog održanog u zagrebačkom Domu sportova 2011., koji je bio apsolutno savršenstvo sinergije benda i publike. Dovoljno je godina već prošlo od tada, a Manu Chao još uvijek je studijski neaktivan i bez novih pjesama.
Njegovi nastupi jesu erupcija zdrave energije, ali uskoro bi mogao postati reciklator samog sebe, a to je najgore što se izvođaču može dogoditi. Također, na zadarskom koncertu nije bilo štandova s ‘merchandiseom’. Eto, to bi bila jedina dva minusa ovog koncerta. Ostatak večeri je bio odrađen na profesionalnoj razini. Na početku večeri pozdravio nas je sa “Dobra večer Zadar” i mi smo otkačili na to. Na kraju koncerta pozdravili smo ga s “Ciao Manu Chao“. Do sljedećeg susreta.
