Jeste li znali da je utorak bio crveno označen na kalendarima mnogih koncertno osvještenih Zagrepčana zbog onog što se održavalo te večeri u Aquariusu? Zbog koncerta Elementala, naravno. Izgleda da je ovaj događaj kod mnogih dosegao status društvenog događaja tjedna kojeg se ne propušta, jer je gužva na jarunskom jezeru (opet) bila nepodnošljiva.
Pa ste tako mogli provesti pola sata tražeći parking i onda još pola sata čekajući na garderobi, a progurati se do terase Aquariusa nakon 22 sata pokušavali su samo oni doista hrabri. Nasreću, koncertni bon-ton je većina nas već odavno usvojila, pa su se ovakvi incidenti uspješno izbjegli.
Mjesto i vrijeme radnje već spomenuti, klijentela raznolika, ulaznice rasprodane. Prva odsvirana pjesma (“Malo sutra“) ujedno i prva stvar s posljednjeg albuma “Male stvari”, kojeg su i došli promovirati. U prvom dijelu koncerta se, možda, i nije tako činilo, jer su veći dio programa sačinjavale pjesme s prva dva (nedovoljno poznata) albuma, pa je publici trebalo malo duže da se zagrije. Remi i Shot kao voditelji ceremonije, potpomognuti pratećim bendom i back vokalom, nisu se dali smesti u uvjeravanju publike da su oni imali hit i prije “Romantike”, pa su uspjeli natjerati prisutne da pjevaju refrene pjesama koje većina nikada nije čula.
Sa svakom odsviranom pjesmom s posljednjeg albuma dojam se popravljao, jer stvarno im se mora priznati da su baš lijepo uvježbali pjesme i zvučali gotovo kao na albumu. Zapravo, identično kao na albumu, pa je sve skupa zvučalo kao poduži studio session. Problem je bio u komunikaciji s publikom, točnije u kemiji koje je očito manjkalo. Ipak, vjerujem da je iz perspektive onih na stageu sve djelovalo puno drugačije, jer da vi imate pred sobom Aquarius krcat ljudima koji su tamo, na kraju krajeva, samo zbog vas – i vi bi sebe smatrali prilično velikim facama. Publiku, međutim, nisu previše zanimale govorancije ugurane između svake pjesame, jer je dobra glazba jedino po što je većina došla u Aquarius. Kada se izuzmu sve nepotrebne lamentacije, dobre glazbe nije manjkalo, a oba ženska vokala su ono što se mora posebno pohvaliti.
“Vidi me sad” s drugog albuma možda je i najbolja stvar odsvirana te večeri, iako se većina ne bi složila sa mnom. Vrhunac koncerta su predstavljale izvedbe dva velika hita “Romantika” i “Tako lijepa“, čije je refrene publika jednoglasno otpjevala bez dodatnih poticaja sa stagea. Negdje pred sam kraj Shotu je gotovo pukao glas, ali se hrabro držao do samog finala.
Poduži bis je, ipak, izvukla Remi koja je za tu prigodu (iako se, eto, uopće nije nadala pozivu na bis) napisala pjesmu posvećenu hrvatskim pjevačicama, u kojoj je pokazala svu raskoš svog vokala. Što se same pjesme tiče – nije im trebala, jer smo nekih stvari svi već odavno svjesni. Sve je završilo s dva ziheraška poteza – ponovnim izvedbama već spomenutih pjesama “Romantika” i “Tako lijepa”, tako da su i oni koji, slučajno, nisu već znali čitav tekst napokon naučili gradivo. Na sljedećem koncertu, vjerujem, takvih zabušanata neće biti.
