Majstorsko otvaranje 6. Vip Zagreb Jazz Festivala uz Saxophone Summit

Srijeda navečer, ZeKaeM, i ponovno jazz groznica u Zagrebu. Ponovno
prepunjena dvorana i iščekivanje što će nam ponuditi stari mačci
okupljeni u Saxophone Summit.

Ovu skupinu čini sekstet kojeg predvode ‘tri tenora’, saksofonisti Dave Liebman, Joe Lovano i Ravi Coltrane, neobvezno okupljeni 1996. godine kao eksperimentalni trio koji periodički svira zajedno.

Do danas su se razvili u sekstet uz podršku ritam sekcije koju čine Phil Markowitz na klaviru, Cecil McBee na kontrabasu i Billy Hart na bubnjevima, zamijenivši preminulog Michaela Breckera sinom legendarnog Johna Coltranea.

Glazbenici u već prilično poodmaklim godinama, uz iznimku Ravija Coltranea kojem je 45., i donekle Lovana i Markowitza koji su na pragu ’60-ih ovaj sastav vode na način da istražuju glazbu, a inspiriraju se velikanima svjetskog jazza. Tako je i ovaj nastup bio strogo tematski, posvećen Johnu Coltraneu i njegovu albumu “Meditations” iz 1965. koji je izveden u cijelosti.

Dave Liebman odmah je na početku obavio najavu, cijelu set-listu koja se sastojala od pet skladbi s navedenog albuma i interludija tijekom kojeg su se svi glazbenici predstavili svojim umijećem. Od početka do kraja, sve je jednostavno teklo. Bez prekida, bez priče, bez pauza, skladbe su se prelijevale jedna u drugu.

Vidno inspirirani i opušteni glazbenici na pozornici odlično su se zabavljali, prikazali svoje veliko umijeće i dali zagrebačkoj publici jedan nastup koji će dugo pamtiti. Uz tenor saksofone, ubacili su se i soprani, ali i flaute kojima su se Liebman i Lovano nadigravali. Lovano je ovom prilikom bio mnogo bolje raspoložen za razliku od monotonije 2006. godine, te je apsolutno opravdao svoj zvjezdani status i iskupio se pred zagrebačkom publikom.

Ravi Coltrane odlično se uklopio u cijeli sastav, zajedno s iskusnom ritam sekcijom koja je cijelu stvar nevjerojatnom lakoćom držala na okupu, izvodeći pritom dionice u kojima bi se mnogi bez problema pogubili. Publika je to znala prepoznati i cijeniti, pa su tako svi glazbenici dobili zaslužene aplauze nakon svojih solo točaka.

U meditativnom raspoloženju protekla su gotovo dva sata tijekom kojih smo doživjeli jedno ugodno putovanje i pravo opuštanje kakvo samo jazz i velikani poput Coltranea mogu pružiti. U izvedbi nekih drugih momaka, ta glazba zvuči svježe, zanimljivo i opušteno uz veliku dozu pozitivnog glazbenog nadigravanja solista na saksofonima, uz idealan balans koji u je pozadini pružala ritam sekcija.

Odličan sastav koji se pokazao kao pun pogodak za otvorenje ovogodišnjeg zagrebačkog jazz festivala.