Goran Bare i Majke
Krvarili smo od dosade, ovo je duga i topla zima, a još je duža kad nemaš nikakvog izbora, bar u koncertima, no onda su došli oni i dali nam nadu, umirili rane.
Sinoć u Zadru, klub Arsenal ponudio je žednim ušima unplugged koncert Gorana Bare i Majki. Posljednji put u Zadru su gostovali davne 2011. godine, predstavljajući album “Teške boje” i imali isti utjecaj na publiku. Oni rockerskom dijelu Zadra služe da mu daju umjetno disanje baš tada kad je na samom izmaku. I možda je upravo to ta ‘tajna veza’ za koju i sam Bare kaže da postoji između njega/njih i ovog grada.
Već na samo pozdravno obraćanje Bare publici, čulo se: “Sviraj!“, dodatno kroz Barin odogovor: “Nije sve u sviranju pička mu materina…“, te na instantni smijeh i pljesak publike, znalo se! Ovdje na ovom mjestu, ovu noć, ovdje su samo oni koji se razumiju. Oni koji razumiju tu ‘veličanstvenu grozotu’ Barine pojave i on sam koji je nikad ne krije i čija istina je bila izvrsno potpomognuta izborom prve pjesme “Grešnik”. 
Drugom izabranom “Krvarim od dosade” ni slutio nije koliko je njome zapravo zarezao u to kronično stanje duha svoje publike. Pričamo o glazbi koja im se tu, u ovom gradu nudi. Oni u tom dijelu svog života stalno krvare od dosade. No, ta nasumična kratka sjeta koja je prošetala licima okupljenih brzo je nestala jer i zato jesu sada tu, da to zaborave i dobro se zabave, što nije izostalo.
Iako u novoj, ali vrhunski uigranoj ekipi odličnih glazbenika, Majke su nastavile nizati svoje uspješnice – “Fantastična vatra”, “Pozovi me u noć”, “Iz sve snage”, “Vrijeme je da se krene”, “Ja sam budućnost” i mnoge druge. Bare ih je vrlo uspješno najavljivao kratkim osvrtima na svaku, pa skupilo se tu popriličan broj zgodnih pričica i jedan nenadmašivo loš vic koji je ispričao u trenutku koncerta kad je bio trenutak za vic. (Da to svaki koncert ima, trenutak za vic, ali ne koriste ga svi, zato i nisu svi rockeri. Valjda?!)
Nažalost, ozvučenje je intervalno bilo preglasno, pa se u nekim trenucima ostajalo uskraćeno za Barinu mudrost, čujno je bilo samo neko mumljanje. I iskreno, nekim pjesmama je nedostajalo struje da još bolje obuzmu gomilu, ali zato nekim pjesmama nije nedostajala niti malo pa recimo da je ravnoteža bila postignuta.
Ali je li se netko bunio? Nije. Dapače, zvalo ih se s guštom na bis, koji je bio uveličan simpatičnim padom Bare s barske stolice, na koju se tijekom koncerta penjao viješto, al slutilo se da bi tako moglo biti sve do jednom. I bilo je!
Penjanje, vriska, iskrivljeni ples, dobre pjesme i dobra svirka, sve je to rock and roll i dali su nam to na korištenje dva sata. Hvala im!
