LP
Američka kantautorica Laura Pergolizzi, poznatija kao LP, svoje premijerno predstavljanje hrvatskoj publici imala je sinoć na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku gdje se tražila karta viška.
Već prvom pjesmom “Up Against Me” bilo je jasno da sveopće mišljenje glazbenog svijeta oko njezinih izvanrednih vokalnih sposobnosti koje ostavljaju bez daha neće ostati neopravdano. LP izgledom i stavom potpuno potvrđuje onu našu da u maloj boci špirit stoji. Sav minimalizam njene pojave, pratećeg benda, pozornice, okoline postaje i ostaje nebitan čim ta djevojka pusti glas. Njen glas, zvižduk i simpatičnost pojave, neviđene na ovim prostorima od Kekeca, dominira svime.
Širokim osmijehom, jedinim neskrivenim dijelom njenog lica, te neupadnim, a dovoljnim obraćanjem publici dodatno je opuštala atmosferu i stvarala sinergiju između sebe i svoje publike čiju je potpunu predanost dobila čestitajući nam na nedavnom plasmanu na svjetskom nogometnom prvenstvu, te naravno, prvim taktovima svog svjetskog hita “Lost On You”.
Najsličniji trenutak tome, a tu govorimo o najužarenijim trenucima, dogodio se i prilikom svesrdnog singalonga cijele tvrđave: “We are all strange and it ain’t never never ever gonna change…”, stihova pjesme “Strange” koja je tog trena stvorila osjećaj da se radi o svojevrsnoj himni većine okupljene publike.
Uz predstavljanje pjesama sa svojih dosadašnjih izdanja LP je predstavila i dvije nove pjesme, obe lagane balade, “Dreamer” i “Recovery”, ali sudeći po reakcijama najvjernije publike njima nisu djelovale kao nešto novo, već nešto poznato.
Svakom otpjevanom pjesmom, a nanizao ih se popriličan niz u skoro dvosatnom koncertu kasne srpanjske večeri u Šibeniku, LP je potvrdila izvrsno baratanje svojim vrijednim alatom, glasom. Nevjerojatnost imanja takvog glasa dodatno potpiruje činjenicom da je toliko mala i slatka te se jasno na skoro svakom prisutnom licu moglo iščitati pitanje: “Dobro, otkuda to izvlači?”. To je pitanje uvelike opravdano jer vidjeti kako svira ukulele je zapravo olakšavajuće, one se čine taman proporcionalne za nju, dok se gitara čini prevelika.
Još je nešto osobito za kantautoricu LP, naime, njena pojava tjera te pomisliti na razne poznate osobe koje ona svojim kretnjama, izgledom ili nečim već nerijetko priziva, tako su mnogima, gledajući nju, na um pali Bob Dylan, Michael Jackson, Slash, Prince, Diva Plavalaguna… i meni, svakako, gore već spomenuti Kekec. Zanimljivo je kako ih se sjetite, a kako to nimalo nije bitno za ono što od LP dobijete, jer je ona zapravo vrlo autentična i svoja u svojim izvedbama.
Je li glas, je li zvižduk, je li izgled ili je kombinacija svega, ali jučer se za LP osim karte viška, tražila i pjesma viška. Pozivanjem na bis publika je rekla svoje, sviđaš nam se, dobrodošla si opet, a nije ni sama LP krila da bi ponovo tu bila. I to je mudrost svega, jednostavno je, sviđaš mi se, sviđam ti se, družimo se… a nadamo se da i hoćemo opet, uskoro!
