Trećeg dana ZGetno festivala koji se održava u SC-u organizatori su nam pripremili bugarski sastav Lot Lorien, sastav s dugim iskustvom u world music glazbi koji osim bugarskih motiva koristi i ideje iz folklora drugih kultura, a ne boji se ni pomiješati etno glazbu s rockom, jazzom i drugim pravcima.
Lot Lorien broji šest članova, koji kombiniraju ‘normalne’ instrumente poput bubnjeva, basa i gitare s violinom, različitim vrstama udaraljki, glockenspielom (Najbolji hrvatski prijevod ovog instrumenta je ‘zvončići’. Osobno, izbjegavam taj prijevod, nisam siguran da je precizan) i sampleovima koje pušta ton majstor. Uistinu neobična konstrukcija koja može puno pokazati.
Na početku koncerta vodeći vokal Bora Petkova upitala nas je (na tečnom engleskom) je li nam lakše ako nam se obraća na engleskom jeziku, ili zbog sličnosti naših jezika može govoriti i bugarski. Mi smo, kao pravi gostoljubivi domaćini, hrabro odgovorili ‘Bugarski!‘. Kasnije se ispostavilo da to možda i nije bio najmudriji odgovor. 
Naime, Bora kao da je zaboravila da nama bugarski nije domaći jezik, nego da ga možemo razumjeti na razini prepoznavanja uz jako mnogo koncentracije. Odlučila je govoriti slobodno, brzo, bez obraćanja pažnje na to razumijemo li mi ili ne. A, uglavnom nismo. 
Govori su bili uvodi u pjesme koji su nas trebali uvesti u atmosferu i možda nam objasniti njihov doživljaj određenih motiva, no, kako nismo baš uspijevali razumjeti, Lot Lorien je izgubio taj dio svoga šarma.
Svirka je počela odlično. Već u prvoj pjesmi Lot Lorien su sjajno demonstrirali količinu svog talenta. Svirački sjajno potkovani kombinirali su dijelove pjesama koji su se naoko činili nespojivima, od promjena ritma, do eksplozija agresivnih dionica, koje bi se onda stišale do potpunog zaustavljanja, kada bi ponovno izronila nova tema.
Iako je skadatelj pjesama Kiril Georghiev, glazba koju sviraju pretežno se oslanja na violinske bravure, teme i solodionice, dok ostatak benda odlično puni pozadinu i stvara atmosferu.
Zamjerka koju moram navesti je da je, po mom mišljenju, vokal Petkove premalo iskorišten. Pjesme su jako melodične, i u njima se osjeti dah bugarske, ali i nekih drugih kultura (npr. keltske i sl.) što Lot Lorienu daje jedan posebni zvuk.
No, kako je koncert odmicao, skladbe su se redale jedna za drugom, počele su sličiti jedna na drugu. Ne idejama, temama, melodijama, tu su Lot Lorien odlično potkovani i raznovrsni. Ali, osobno mi se čini da su im forme pjesama preslične.
Naime, nije lako u jednoj pjesmi suprotstaviti npr. tihu temu na violini praćenu bubnjem i basom u 7/8 glasnoj ‘razaračkoj’ dionici koja ide u 11/8 sa sampleom elekrične klavijature.
Lot Lorien to rješavaju tako da jednu dionicu završe usporavanjem i stišavanjem do potpunog zaustavljanja, i nakon potpunog zaustavljanja kreće druga dionica. Opet završava dosta slično, pa kreće treća, koja opet završava slično i potom opet prva i kraj. Ako ovo uzmemo za primjer pjesme koja traje npr. četiri minute, to znači da nam ostaje jedno stišavanje i zaustavljanje po minuti.
Ne bih se htio miješati u kreativnost i odabire autora, ali kada se takva forma (ili slična) forma s puno prekida počne ponavljati u većem broju pjesama, koncert izgubi na tečnosti. Njihove pjesme tako zvuče sigurno zato što oni žele da upravo tako zvuče, to je neupitno. Ali, ja sam dijete odgojenu u ‘pop’ vremenu, za moj osobni ukus malo preiscjepkano.
Na kraju ne znam kako bi ocijenio ovaj koncert. S jedne strane, imali smo priliku čuti vrsne muzičare kako izvode dosta neobičnu etno glazbu, koja je nama (uglavnom) bliska, i koja je u svakom trenutku zvučala melodično i toplo.
S druge strane, sve skupa je možda djelovalo malo hladno. Možda do toga da nismo uspijevali razumjeti o čemu se točno pjesme rade, možda zbog isprekidanosti pjesama (meni sigurno), možda zbog činjenice da su Lot Lorien putovali 20 sati do Zagreba.
Ne znam kako zaključiti ovaj članak. Moram reći da je bilo zanimljivo, zadovoljstvo je gledati glazbenike na pozornici, a ideje i ritmovi su me oduševili. S druge strane, moram reći da je nedostajalo tečnosti.
Ne znam je li od umora, je li to inače tako, ili je to samo zato što je bila srijeda, ali Lot Lorien nisu uspjeli upaliti onu iskru kod publike koja bi ovaj koncert digla za još jedan nivo. Osobno se nadam da je to zato što je bila srijeda.
To bi značilo da Lot Lorienu moram dati još jednu šansu.
foto: Tomislav Capan
