Diskonnection II je trebao biti jedan od zanimljivijih koncerata u Zagrebu ove godine. Spoj ekstremnog sporta i dobrih punk izvođača zvučao je zaista primamljivo. Izabran je i dobar prostor, dobar datum, dobar program. A rezultat? Muzički gledano prilična katastrofa.
Prostor Tvornice je bio podijeljen. Jednu polovicu zauzela je golema rampa po kojoj su skejteri konstantno izvodili kojekakve majstorije. Tek polovica pozornice pripala je bendovima koji su pokušali napraviti dobar hepening, ali, nažalost, nisu uspjeli. Odmah da se ispričam Frakturi mozga koju nisam uspjela poslušati radi tehničkih problema na ulazu. Cijela organizacija zaista nije bila na razini kakva bi se očekivala za takvo što.
Iza Frakture mozga se na pozornicu popela ekipa iz Osijeka – Diverzija. Diverzija je odsvirala osrednje, bez previše energije i interesa. Moglo se to i vidjeti i na licima publike koja ih nije baš nešto pretjerano dobro prihvatila. Koliko mi se čini, ovo je Diverziji prvi koncert u Zagrebu i mislim da su se mogli puno bolje predstaviti. Jest, bila je to konkretna svirka, ali emocionalno prazna. Nisam ljubitelj kada se demo bendovi sami stavljaju na pijedestal i time stiču veliku dozu bahatosti. Možda se varam, ali se čini da i Divezija imala taj stav.
Iza njih je došao red na zagrebačke punk rock snage Plan B. Njih smo već imali prilike vidjeti na prošlom Diskonnectionu u Tvornici. Očigledno su se publici i organizatorima prilično svidjeli budući da se već drugi put penju na pozornici u Šubićevoj. Momci su se stvarno fantastično pripremili i nakon Diverzije donijeli pravo osvježenje u prostor.
Kombinacija veselih punk pjesmica i snažnih emotivnih srcedrapajućih stvari je zaista idealna. Ljudi su se izvrsno zabavljali tijekom svirke, ekipa u prvih par redova je odlučno pjevala tokom cijelog koncerta.
Lucy su također održali izvrstan nastup i rasplesali ljude. Ovaj ivanički bend je usmjeren k ska punku i očito se u tome izvrsno snalaze. Istakli su se fantastičnim nastupom i bili su zaista drugačiji od ostalih. Doduše, ja sam veliki ljubtelj ska-a te svaki podržavam svaki novi ska bend u Hrvata. Hrvatskoj sceni nedostaje takvih bendova. Lucy su pokazali da ipak postoji nešto ljudi koji su u stanju odlično svirati ska. Svaka im čast.
A iza njih je došao vrhunac večeri. Dolibasija je stigla na pozornicu. Zašto oni nisu bili glavni bend večeri, nije mi poznato. Odsvirali su izvanredno. Tu je bilo toliko energije, toliko entuzijazma. Vokal dominira pozornicom i prenosi dobre vibracije na publiku koja je to prepoznala. Oduševljenje je, vjerujem, bilo obostrano. Vidjelo se da Dolibasija svira s užitkom. Čak se ni činjenica da imaju posve novog basistu nije odrazila na svirku. Dolbasija se s razlogom čvrstim korakom penje ka vrhu domaće punk scene.
A Debeli precjednik? Ime koje je vjerojatno privuklo najviše ljudi, ime koje je toliko hvaljeno i koje uvijek iza sebe ostavlja nasmješene face te ime koje je na samom vrhu osječkog punka i ovaj put je ostavilo trag. Ali, ovaj put radi se o negativnom. Precjednici su odsvirali toliko nezanimljivo i bez imalo volje da je to bila strahota gledati. Ne razumijem zašto su pristali svirati koncert koji im se očito nije svirao. Tehnički je sve to bilo u redu odsvirano, vidjelo je da su momci usvirani, no je li to zaista dovoljno za dobar nastup?
Došli smo gledati live nastup, a ne slušati album. Emocije zaista ne bi škodile. Publika se jest zabavila, vjerojatno već pred kraj potpomognuta alkoholom nije ni primjetila da sviraju bez jedne gitare (to, naravno, nije njihova krivica, no opet) i bez imalo gušta. Prvo smo ih čekali gotovo sat vremena da se namjeste, a onda smo tek požalili što smo ih uopće čekali.
No, ono što je zapravo bilo najstrašnije cijelu večer jest katastrofičan zvuk koji je dosegnuo dno na Debelom precjedniku. Bubanj se u nijednom trenutku koncerta nije čuo tako da su bubnjari komotno mogli ostati doma. Gitare su stvarale samo buku, a vokal se jedva nazirao kroz tu buku. Kakva je to oprema bila, kakav je to bio tonac, stvarno ne znam. Ali znam da je bilo prilično neslušljivo. Zašto su ljudi davali 35 kuna nepoznato mi je. Za skejt rampu? Za Debelog precjednika? Da piju preskupe pive? Da slušaju buku? Da gledaju nekoliko nindži koji su se prije nastupa Debelog precjednika ‘tukli’ na pozornici?
Sve u svemu, ideja je bila izvrsna, samo loše realizirana. Skejteri su se zaista potrudili, vozili su se tijekom cijele večeri, pobjednik je odnio 3 000 kuna. Warehouse je svoj dio posla odradio izvrsno. No, muzički dio je stvarno zakazao, od tehničkog dijela, pa do same svirke nekih bendova. Sve pohvale na trudu idu na prvom mjestu jako rasplesanoj publici, a potom Dolibasiji, Plan B-u i Lucy, dok za organizaciju i ostale (izuzevši Frakturu mozga) nemam baš lijepih riječi.
Isto ide i redarima koji su vrlo bahato gurali ljude koji su željeli stagedivati te su na onaj poznati arogantni način sjedili na pozornici i kraljevali prostorom. Mislim da nigdje na svijetu ne postoje antipatičniji redari od ovih zagrebačkih. Ukoliko se isti organizatori žele upustiti u ovakvo što ponovo, morat će se dobrano potruditi da to sljedeći put nekako izgleda. I ono što je najvažnije, da nekako zvuči.
Ispričavamo se što zbog loših organizacijskih sposobnosti organizatora – Diskonnection ekipe, nismo bili u mogućnosti fotografijama popratiti izvještaj s koncerta! (Glavni urednik)
