Nakon spektakla održanog u Puli, i onog u Zagrebu, Zlatan Stipišić-Gibonni je napokon ovog petka, 20. listopad, nastupio pred domaćom splitskom publikom u skopu velikih promotivnih nastupa turneje “Unca Fibre”. Gibonnijev status na hrvatskom glazbenom nebu, njegova privrženost rodnom gradu i rasprodane ulaznice nekoliko dana prije samog koncerta dovoljno su najavili kakav koncert trebamo očekivati, a to je – vrhunski! Očekivanja su i ispunjena…
Besprijekorno odsviran koncert, šarolik repertoar, (uvijek) dobro raspoloženi Gibonni, odlični prateći vokali (Brankica, Teo i Darija), publika ‘za 5’ i par vrhunskih gostiju – tu se svakako nema čemu prigovoriti!
Simpatični dečki iz klape Iskon svoj su doprinos dali nekolicini pjesama tijekom večeri, kao što su “Hodaj“, “Tija bi te zaboravit“, “Ne odustajem” i “Judi, zviri i beštimje“. Mladen Badovinac iz TBF-a je ‘uskočio’ kod pjesme “Evo me doma“, za koju je Gibo rekao: “Nikad je dosad nisam otpiva uživo, ima razloga…”. Goran Bare je otpjevao svoj dio pjesme “Anđeo u tebi“, a ‘u pomoć’ su priskočile i sestre Marija i Ivana Husar. Kako se koncert primicao svom finalu, tako je i odsvirana “Mirakul” s Geoffreyem Oryemom uz izvrsnu asistenciju pratećih vokala.
Osim dosad spomenutih pjesama, premda je naglasak bio na predstavljanju posljednjeg albuma (kojeg, primjećujem, cijeli grad Split već zna napamet), naravno da je Gibo publiku podsjetio na ‘stare’ hitove: “Divlji cvit“, “Libar“, “Oprosti“, “Zlatne godine“, “Tempera“, “Ovo mi je škola“, “Činim pravu stvar“… Kod zadnje spomenute pjesme je član klape Iskon Zvone zaprosio svoju djevojku Mirandu, koja je na njegovo “‘oćeš se udat za mene” odgovorila “valjda ‘oću!“
Nakon bisa, kojeg je ‘inicirao’ Željko Pervan i pozvao Gibonnija da se vrati nazad na pozornicu, koncert završava nešto prije 23 sata, nakon preko 2 sata energičnog nastupa.
Lokalne radio-postaje i novine ovaj koncert su proglasili kao neosporno najboljim koje su dvorana Gripe vidjele posljednjih godina. Ja neću to osporiti, niti se pridružiti toj tvrdnji. Jedino smatram kako Gibonniju više pristaje ambijent i koncert intimnijeg tipa i ne znam je li to razlog zbog kojeg mi je na ovom koncertu ipak nedostajalo ‘ono nešto’.
I valjalo bi još spomenuti kao je istu večer u splitskom teatru održan koncert kojim je obilježen 60. rođendan i 40 godina djelovanja pjesnika Jakše Fiamenga. Njegove pjesme izvodili su brojni pjevači i klape, i oni koji su prisustvovali kažu da je to zbilja bila večer za pamćenje.
Ili je možda bolje reći kako je to još jedna u nizu onih večeri kada, nakon što u gradu Splitu dugo ničeg nema, odjednom se u isto vrijeme održe dva hvale vrijedna koncerta.
