Laka
Laka je ove subote nastupio u KSET-u, a koncert je pokazao da bi više trebao gostovati kod nas. Prošlo je šest godina od njegovog zadnjeg koncerta, a nadam se da na idući nećemo čekati toliko dugo vremena.
Njegova glazba uveseljavala je solidno ispunjen KSET, gotovo puna dva sata.
Izveden je gotovo cijeli repertoar, a bend s kojim je nastupio odradio pružio je kvalitetnu svirku. Prednost je što Laka ima glazbenike koji nisu žanrovski ograničeni, jer takva je i njegova glazba. On je simpatični karizmatik koji umjereno dozira energiju zbog čega je i publika spremna neumorno sudjelovati u svakoj pjesmi, i plesati do zadnjeg atoma energije.
Nije bilo praznog hoda, pa su tako pjesme “Glup“, “Međed“, “Pokušaj“, “Stvorenje“, kao i ostale numere natjerale publiku da gotovo unisono pjeva tekstove i vrati Laki isto onoliko koliko je on poklanjao njoj.
Samoj atmosferi pridonio je i dobar zvuk koji je definitivno zaokružio cjelokupnu Lakinu priču. Njegove vokalne izmijene sa sestrom Mirelom bile su na nivou. Njihovi glasovi se jako dobro poklapaju bez obzira na Lakinu specifičnu boju glasa koja kao da zrači dječačkom razigranošću.
Može se reći kako se radi o glazbeniku koji bez problema radi pjesme za široku masu, a tekstovi koji nekome mogu zvučati zafrkantski protkani su onom malom ironijom života u kojoj ipak ima određene istine. Ovako pametnih, duhovitih i zabavnih izvođača ima malo, a Laka je glavni predvodnik po pitanju toga.
Laka je nekada bez problema punio veće prostore poput Tvornice, ali nastup u prostoru koji stvara intimniju povezanost s publikom nije nimalo doveo u pitanje njegovu kvalitetu. Dobre stvari nekada se doziraju u malim količinama, ali ovakvih Lakinih koncert potrebno je više kod nas, što zbog dobre atmosfere i ležernosti koja nam je nekada svima potrebna, a što zbog dobre glazbe koje je publika itekako željna.
