Ušavši jučer u prepunu zagrebačku dvoranu Lisinski, na sat vremena vratila sam se u vrijeme kada bih širom otvorenih očiju (i usta) promatrala čudesan svijuet priča koji se odvijao na pozornici. Ona koju su oduševljenoj publici kroz pjesmu i ples jučer ispričali članovi Ansambla Lado, jedna je od mističnijjih hrvatskih narodnih legendi, dijelok utemeljena i na povijesnim činjenicama.
Priča je to o strastvenoj, ali zabranjenoj ljubavi plemića Fridrika, sina Hermana II. Celjskog i lijepe pučanke Veronike, koja je živjela podno Velikog Tabora, ljubavi s tragičnim završetkom koja i danas živi u kolektivnoj svijesti stanovnika sjaverozapadne Hrvatske. Baš ta stereotipna dramaturgija (spoj ljubavi, strasti i tragedije) učinila se pogodnom varaždinskom skladatelju Davoru Bobiću za ostvarenje svoje skladateljske težnje – stvaranje glazbeno – scenskog djela. On je svoju zamisao ostvario uprizorivši ovu legendu u balet, točnije u folklorni balet s pjevanjem “Veronika Desinićka“.
Bobić je u svom djelu iskoristio zvukovnost tradicijske glazbe kao podlogu za priču koju uprizoruje. Glazbeno-folklorni motivi iz sjeverozapadne Hrvatske, Slavonije, ali i Makedonije, utkani su u djelo više kao sugestja prepoznatljivosti nego doslovni citati.
Izvanrednim koreografskim rješenjima, Dinko Bogdanić, koreograf, nekada i sam član Ansambla Lado, uspio je sjediniti folklorne plesne pokrete, elementa klasičnog baleta i suvremenog plesa. Gledajući tako pojedine dijelove koreografije, bila bih se zaklela da pozornicom vladaju profesionalni plesači iz HNK-a, da nisam u ruci držala programsku knjižicu u kojoj nije bilo spomena balerina i baletana.
Zaista očaravajuć, suveren i uvjerljiv, nastup Ansambla Lado ostavio je publiku bez daha, uvjerivši sve još jednom u ono što se već odavno zna – da su nezamjenjivi nosioci hrvatske folklorne baštine, nevjerojatnih vokalnih mogućnosti, veoma karakterističnih.
Ali ono što nas je sve posebno ugodno iznenadilo, bila je činjenica da i kad izvodi djelo koje izlazi iz užih okvira njegove primarne djelatnosti, Ansambl Lado pokazuje zaista nevjerojatne sposobnosti. Iako su za ovaj projekt, uz one stare, preuzeli i neke potpuno nove uloge, trideset i sedmero članova našeg najznačajnijeg hrvatskog profesionalnog ansambla narodnih plesova i pjesama, djelovalo je sigurno, plijenivši pozornost gledatelja svojom zavidnom pjevačkom i plesačkom tehnikom.
U ostvarenju projekta, uz Ansambl Lado, sudjelovali su i članovi Orkestra Hrvatske vojske, bubnjarski ansambl Rudiment iz Varaždina kojima je ravnao Dražen Kurilovčan. Svakako da moramo spomenuti i izvanredan rad kostimografkinja Ike Škromlj i Diane Kosec – Bourek, dizajnera svjetla Denija Šesnića i scenografa Žorža Draušnika.
