Otvorenje trećeg po redu ZGetno festivala proteklo je u laganom ugođaju, kako i priliči uvodu u višednevno druženje s etno izvođačima u prostorima zagrebačkog Studentskog centra. Na otvorenju su se publici predstavili jedan mladi domaći etno bend – Vuge, kojima je ovo vjerojatno i prvi ovakav nastup, i slovenski harmonikaš Bratko Bibič u kvartetu sa svojim The Madleys koji su u prvu večer unijeli dozu glazbenog humora i zabave.
Vuge su sastav koji predstavlja folklor s temeljima u kulturi sjeverne Hrvatske, a na pozornicu su izašli u skladu s tim. Nošnje u koje su bili obučeni nepogrešivo asociraju na njihovo glazbeno podrijetlo, a sliku samo nadopunjuju i glazbala s kojima nastupaju, u prvom redu cimbal, pa zatim tamburaški kontrabas, te violina.
Glazba koju su predstavili većinom je iz spomenutih predjela, ali uz hrvatsku tradicijsku glazbu iz Podravine i Međimurja, zavirili su i u kulturnu baštinu sjevernih susjeda Mađara, te nešto istočnijih rumunjskih motiva. 
Uz istaknuti cimbal, veliku ulogu u prenošenju tradicijskog ugođaja daju tri ženska vokala koja vjerno prenose izvorni narodni izričaj, dajući time naglasak na glazbeno usmjerenje benda koje je sličnije izvornim interpretacijama etno glazbe nego velikim rearanžiranjima uobičajenom u današnjem world music izričaju.
S druge strane, možda je i taj osjećaj tek posljedica izrazito kratkog staža Vuga, koje se u pola godine djelovanja i nisu mogle još razviti u bend koji je u stanju stvoriti vlastiti izričaj na temelju tradicijskih temelja, nešto kao što čine Kries ili Afion. 
Sličnije izričaju kakav njeguju Dunja Knebl ili Lidija Bajuk, dali su tek lagani uvod u predstojeća događanja na festivalu, ne izlazeći previše iz okvira glazbe koju izvode, uz pokoju iznimku solo violine.
Ipak, dali su nagovijestiti da u budućnosti ima potencijala da razviju i više osobnosti u izričaju, uz zanimljivu i nesvakidašnju kombinaciju instrumenata i vokalne izvedbe, bit će zanimljivo ih ponovno poslušati nakon nekog vremena ako nastave raditi.
Nastavak prve večeri pripao je Bratku Bibiču i njegovom kvartetu, u kojem smo prepoznali jedno poznato lice – Vasko Atanasovski bio je gost SC-a u veljači 2006. godine s Krunom Levačićem i Žigom Golobom, vrlo ugodnim koncertom u intimnoj atmosferi polukružne dvorane. Ovom prilikom nadopunjavao je Bratkov sastav zajedno s ostalim glazbenicima – Matjažom Sekneom na violini i Urošem Polancom na trombonu.
Bratkovu glazbu klasi spontanost, kreativnost i humor, karakteristike koji se međusobno prožimaju i isprepliću tijekom cijelog nastupa. Za ostvariti takav izričaj, potrebno je i međusobno razumijevanje s ostalim članovima benda, što Bratko definitivno ima.
Nesvakidašnji način sviranja harmonike, Bibič nadopunjuje kreativnim glazbenim izričajem, nadigravajući se s ostalim članovima benda, dajući pritom da svatko od njih izrazi sebe, uz veliku dozu međusobne podrške. Takav osebujan izričaj i pomaknuta razina funkcioniranja u glazbi podsjećaju na nešto što se moglo osjetiti u nastupima Folkestre, ili glazbi kakvu je radio Zappa.
Ipak, ovaj put, sve to je bilo upakirano u etno izričaj, prožeto mnogim elementima jazza i improvizacije, ali istovremeno vrlo melodično i ugodno za slušanje.
S kreativne strane, bilo je to vrlo u stilu onoga što se i inače događa u prostorima Studentskog centra – glazba koja potiče kreativnost i prilikom izvođenja i prilikom slušanja. Kao takva odlično se uklopila i unutar okvira etno festivala, pokazujući već od početka kako se festival ne boji na glazbu gledati široko i sveobuhvatno, ali ipak zadržavajući tradicijske temelje i etno kao osnovicu onog što se događa.
Potpuno drugačiji od onog što su nam ponudili Vuge u prvom dijelu koncerta, zadovoljili su vjerujem ukuse svih onih u publici koji od glazbe očekuju da ne funkcionira unutar unaprijed zadanih okvira, već žele glazbu otvorenu za istraživanje i nove doživljaje, kakvi se i događaju kad se na sceni nađu ovako kreativni glazbenici kao što su The Madleys.
